BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OKRUŽNI PRIVREDNI SUD U BANJOJ LUCI
Broj: 57 0 Ps 101336 20 Ps 2
Banja Luka, 30.09.2021. godine
Okružni privredni sud u Banjoj Luci, u pravnoj stvari tužioca T.K., advokata iz T., zastupan po punomoćniku Mladenu Sarić, advokatu iz Prnjavora protiv tuženog “Vapeks” d.o.o. Preljina, Konjevići, Republika Srbija, zastupan po punomoćniku Vladimiru Blagojeviću, advokatu iz Šamca, radi duga, vrijednost spora 14.087,79 KM, u ponovnom postupku (ukinuto presuda ovog suda rješenjem Višeg privrednog suda u Banjoj Luci), nakon zaključenog ročišta za glavnu raspravu, u prisutvu punomoćnika stranka, donio je
P R E S U D U
Obavezuje se tuženi “Vapeks” d.o.o. Preljina, Konjevići, Republika Srbija da tužiocu T.K., advokatu iz T. isplati iznos od 5.882,40 KM , što iznosi 3.007,62 eura kao i iznos od 5.882,40 KM, što iznosi 3.007,62 eura na ime zakonske zatezne kamate za period od 20.12.2012. godinedo isplate, što ukupno iznosi 11.762,40 KM, odnosno /6.014,20 EUR/, kao i troškove postupka u iznosu od 5.250, 00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od dana dostavljanja prepisa presude, pa do isplate, sve navedeno u roku od 30 dan dostavljanja iste, pod pretnjom izvršenja.
Preko dosuđeno iznosa zahtjev za troškove postupka se odbija kao neosnovan.
O b r a z l o ž e nj e
Rješenjem Višeg privrednog suda u Banjoj Luci, žalba tuženog se uvažava, presuda Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj: 57 0 Ps 101336 12 Ps od 06.10.2017. godine, ukida i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak. Prvostepenom presudom Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj: 57 0 Ps 101336 12 Ps od 06.10.2017. godine, obavezuje se tuženi “Vapeks” d.o.o. Preljina, Republika Srbija, da tužiocu T.K., advokatu iz T., na ime glavnog duga isplati iznos od 14.084,79 KM (7.201,44 EUR), kao i iznos od 11.887,56 KM (6.078,01 EUR) na ime dospjele zakonske zatezne kamate na glavni dug do 04.08.2017. godine i zakonsku zateznu kamatu na iznos od 14.084,79 KM (7.021,44 EUR), počev od 04.08.2017. godine, do konačne isplate i da tužiocu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 4.590,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, počev od dana presuđenja do konačne isplate, sve u roku od 15 dana od dana prijema presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja, dok se odbija tužilac u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, kao neosnovan.
U drugostepenom rješenju je obrazloženo da je ovaj sud pogrešno smatrao da ugovor o zastupanju po svojoj prirodi nije ugovor o prometu usluga, nego ugovor o nalogu, te da se na potraživanja iz tog ugovora primjenjuje opšti rok zastarjelosti od 10 godina iz odredbe člana 371. Zakona o obligacionim odnosima, taj prigovor odbio, s obzirom da od dana dospjelosti potraživanja (2008. godina - 2010. godina), do dana podnošenja tužbe 20.12.2012. godine, nije protekao rok od 10 godina. Zbog pogrešnog stava u pogledu pravne prirode Ugovora o zastupanju iz 2006. godine i u pogledu primjene rokova zastarjelosti, prvostepeni sud je propustio primijeniti rokove zastarjelosti iz odredbe člana 374. Zakona o obligacionim odnosima, iako se iz nalaza i mišljenja vještaka ekonomsko - finansijske struke Grumić Zorana, mogu utvrditi datumi dospjelosti svakog pojedinog potraživanja, te je dosudio zakonsku zateznu kamatu u apsolutnom iznosu na ukupno potraživanje do dana izrade nalaza i mišljenja vještaka ekonomsko - finansijske struke Zorana Grumića. Takođe, u pogledu zastarjelosti potraživanja i eventualnog prekida rokova zastarjelosti, prvostepeni sud nije utvrdio na koja potraživanja se odnosi uplata tuženog izvršena tužiocu dana 13.02.2009. godine, odnosno da li na potraživanja obuhvaćena tužbom ili na neka ranija potraživanja iz međusobnog odnosa stranaka, koji traje od zaključenja Ugovora o zastupanju 2006. godine, čime je propustio ocijeniti značaj te uplate u pogledu prekida rokova zastarjelosti u smislu odredbe člana 387. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, kako bi se na pravilan način moglo odlučiti o prigovoru zastarjelosti, koji je tužena strana isticala cijelim tokom postupka.Navedeno je da ovaj sud u ponovnom postupku utvrditi sve činjenice značajne za odluku o prigovoru zastarjelosti, nakon čega će donijeti na zakonu zasnovanu odluku.
U ponovnom postupku sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:
Nakon ponovo provedenog postupka, na kojem je održano ročište za glavnu raspravu, ovaj sud je utvrdio da je tužilac po zanimanju advokat i da obavlja registrovanu djelatnost, da je tužilac, kao punomoćnik vršio usluge zastupanja tuženog u predmetu pred Osnovnim sudom u Banjaluci, Osnovnim sudom Brčko Distriktu i Osnovnim sudom u Bijeljini, a na osnovu Ugovora o zastupanju od 20.12.2016. godine, kojim je ugovoreno da će tužiocu pripadati naknada za izvršene radnje, koje će biti obračunate po Advokatskoj tarifi Republike Srpske, da je tužilac za izvršene usluge ispostavio tuženom dvije fakture, jedna faktura broj: 2/12 od 04.03.2010. godine, sa rokom plaćanja od 8 dana i koja glasi na iznos od 5.614,00 Eura ili 10.947,00 KM, a druga faktura broj: 4/08 od 29.10.2008. godine, sa naznačenim rokom plaćanja od 8 dana i koja glasi na iznos od 1.820,00 Eura, koju je tuženi izmirio dana 13.02.2009. godine, te da je tužilac u toku postupka izveo dokaze o radnjama, odnosno uslugama koje je u svojstvu punomoćnika izvršio za tuženog, dok je pogledu visine potraživanja sud cijenio nalaz i mišljenje vještaka ekonomsko - finansijske struke, kao i dopunu nalaza i mišljenja od 04.08.2017. godine….
U ponovom postupku, tužilac je uredio tužbeni zahjtev imajući u vidu prigovor zastarjelosti potraživanje, te je tražio da se obaveže tuženi, da tužiocu, na ime zastupanja isplati iznos od 5.882,40 KM , što iznosi 3.007,62 eura kao i iznos od 5.882,40 KM, što iznosi 3.007,62 eura na ime zakonske zatezne kamate, za period od 20.12.2012. godinedo isplate, što ukupno iznosi 11.762,40 KM, odnosno /6.014,20 EUR/, kao i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom, počev od donošenja presude, pa do isplate, sve navedeno u roku od 15 dana, od donošenja presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Naveo je da ostaje kod svih navoda u toku postupka, te da potražuje naknadu za preduzete radnje, po AT, Pred Osnovnim sudom u Brčkom, u sporu protiv MM Komerc doo Brčko, pod brojem 096 0 P 09 000281, u kojem predmetu je bila vrednost spora 8.999,30 KM, /4587,89 EURA/, pristupio na 2 održana ročišta, 25.1.2010. i 10.2.2010. po 400 KM, sa paušalom, za Odsustvo iz kancelarije iznos od 1320 KM, te naknada za upotrebu vlastitog automobila 1.173 KM, ukupno 3293 KM.Pred Osnovnim sudom u Brčkom, po tužbi protiv Simpo San doo Brčko, pod brojem 096 0 Ps 08 003443, u kojem predmetu je bila vrednost spora 5.819,89 KM /2975,66 EURA/, prisatupio na 2 održana ročišta 10.2. i 23.3.2010. po 400 KM, sa paušalom,Odsustvo iz kancelarije iznos od 720 KM,Za upotrebu automobila iznos od 469 KM, ukupno 1.589,00 KM,Za opomenu pred tužbu 600 KM.Što se tiče fakture 4/08 na iznos od 1820 EURA, koju je tužilac ispostavio tuženom, ista se odnosi na sastavljanje 6 tužbi, protiv, protiv MM Komerc doo Brčko, Simpo San doo Brčko, Tomi doo Brčko, Solis doo Brčko, Lilkić doo Brčko i MM doo Banjaluka, što je konstatovano u pomenutoj fakturi.
Izveo je dokaze čitanjem: Čitanje fakture broj 2/10 od 4.3.2010. sa izveštajem od 28.2.2010. i Fakture broj 4/08 od 29.10.2008. godine,Čitanje tužbi protiv, MM Komerc doo Brčko, Simpo San doo Brčko, Tomi doo Brčko, Solis doo Brčko, Lilkić doo Brčko, MM doo Banjaluka, Čitanje raspravnih zapisnika, u predmetu broj 096 0 P 09 000281 P, od 13.11.2008. 6.10.2009. 25.1.2010. 10.2.2010. te u predmetu broj 096 0 Ps 08 003443 Ps, 10.2.2010. i 22.3.2010 Čitanje presuda, Okružnog privrednog suda Banjaluka, broj 57 0 Mals 065798 09 Mals od 30.5.2012. Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 Ps 014229 09 od 2.10.2009.godine, Osnovnog suda Brčko Distrikta broj 096 Ps 003443 08 Ps od 19.4.2010. Osnovnog suda Brčko Distrikta, broj 096 Ps 08 00109 od 15.12.2008. godine,Čitanje Opomena pred tužbu od 6.9.2011.godine, Čitanje iskaza tužioca sa ročišta od dana 21.06.2017.godine,Čitanje nalaza i mišljenja veštaka i dopune ekonomsko finansijske struke od 17.5.2017. godine, i njegovog iskaza sa ročišta od 21.6.2017.godine i od 6.9.2017.godine.Predložio je da se pročišta njegov iskaz u svojstvu parnične stranke i vještak, te je povukao prijedlog za saslušanje zak. zastupnika tuženog. Naveo je da je s obzirom na navode drugostepene odluke odustao od dijela dokaza, te predložio da se tužilac sasluša u svojstvu parnične stranke.
Tuženi je ostao kod datog odgovora na tužbu i svih navoda datih tokom postupka, a što se tiče preciziranog tužbenog zahtjeva koji je snižen, ne protivi se snižavanju istog i u cjelosti prigovara istom kao i u ranijem toku postupka, a posebno je istakao prigovor zastare. Inače, u odgovoru na tužbu od 16.01.2013. godine je naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev i po osnovu i po visini, da je tačno da je među strankama postojao ugovorni odnos prema ugovoru o zastupanju, koji su zaključili dana 20.12.2006. godine, kao i da je tačno da je tuženi tužiocu isplatio iznos od 1.820,00 EUR-a, da uz fakturu koja je prethodila tužbi, tužilac nije dostavio opis izvršenih radnji, tako da tuženi nema uvid u obim, vrstu i kvalitet radnji za koje tužilac tvrdi da je izvršio, usljed čega je tužbeni zahtjev postavljen na način da se ne može ispitati osnovanost potraživanja, kao što se ne može utvrditi visina stvarnog potraživanja tužioca, ukoliko takvo potraživanje zaista i postoji, da sama faktura nije dokaz da je među strankama nastao dužničko povjerilački odnos, već da joj mora prethoditi usaglašen pregled stvarno izvršenih radnji od strane jednog ugovarača, u konkretnom slučaju tužioca kao nalogoprimca, da bi se o izmirenju obaveze moglo govoriti, da je tek u tužbi tužilac pobrojao pojedinačne radnje za koje tvrdi da je izvršio u korist tuženog, poslije ispostavljanja fakture, te da je stoga tužbeni zahtjev tužioca neosnovan i tuženi predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije i tužioca obaveže na plaćanje troškova postupka.
Izveo je dokaze čitanjem:Ugovor o zastupanju zaključen dana 21.12.2006. godine između parničnih stranaka, "Izvještaj o preduzetim radnjama na vašim predmetima pred sudovima" od 28.02.2010. godine, Bankovni izvod za račun broj … od 13.02.2009. godine izdat od Raiffeisen bank, Dokaz o izvršenoj uplati na iznos od 1.820 EUR od strane tuženog u korist tužioca.Bio je saglasan da se čita iskaz tužioca sa ročišta u prethodnom postupku, ne protivi se da se ponovo sasluša a predložio je i da se pročitaju iskazi vještaka ek.struke sa ročišta od dana 21.06.2017.godine i od dana 6.9.2017.godine .
Iz dokaza stranaka proizlazi:
Uvidom u Ugovor o zastupanju od 20.12.2006. sud je utvrdio da je ugovor zaključen dana 20.12.2006. godine između tužioca kao davaoca usluga i tuženog kao korisnika usluga, da je istim ugovoreno da se tužilac obavezuje da će zastupati tuženog pred sudovima u BiH u sporovima sa pravnim licima, po punomoćjima dobijenim od strane tuženog za svaki pojedini spor, da se tuženi obavezao da će tužiocu obezbjediti svu potrebnu dokumentaciju kojom raspolaže za sporove u kojima će ga zastupati tužilac i da će mu izdati punomoćje, da se tuženi obavezao i da će snositi troškove za nesmetano obavljanje advokatskih poslova kao što su plaćanje sudskih taksi, troškova vještačenja i drugo, da se tužilac obavezuje da će poslove zastupanja pred sudom obavljati u skladu sa pravilima nauke i struke, savjesno i brižljivo u okviru svojih mogućnosti, da se tuženi obavezao da će tužiocu vršiti plaćanje za izvršene usluge poslije svake preduzete radnje, u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata Republike Srpske, na devizni račun broj … u Hypo Banci. Ugovoreno je da je u slučaju spora nadležan sud u Banjaluci, a ugovor je potpisan i ovjeren pečatom tužioca, te potpisan i ovjeren pečatom tuženog.
Uvidom u faktura broj 2/10 od 4.3.2010. sa izveštajem od 28.2.2010. i broj 4/08 od 29.10.2008. godine sud je utvrdio da je faktura 2/12 sačinjena od strane tužioca, 04.03.2010. godine, da je navedeno da tužilac tuženom fakturiše izvršene advokatske usluge po ugovoru od 20.12.2006. godine, da faktura glasi na iznos od 5.614,00 EUR-a ili 10.947,00 KM, da je rok plaćanja 8 dana, a faktura je potpisana i ovjerena pečatom tužioca.
Uvidom u Izvještaj od 28.02.2010. godine sud je utvrdio da je isti sačinjen od strane tužioca, da se odnosi na tuženog kao korisnika usluga, da je u pitanju izvještaj o preduzetim radnjama na predmetima tuženog pred sudovima, da je kao ukupan iznos izvršenih usluga na dan 28.02.2010. godine naveden iznos od 10.947,00 KM ili 5.614,00 EUR-a, te je navedeno da su novčani iznosi preduzetih radnji iskazani u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata Republike Srpske tar. broj 2, 9 i 12 i članom 14., da su radnje preduzete u periodu od 20.10.2008. godine do 28.02.2010. godine, a da je za radnje do 29.20.2008. godine od tuženog dobio naknadu od 1.800,00 EUR, a izvještaj je potpisan o ovjeren pečatom tužioca.
Uvidom u fakturu broj 4/08 od 29.10.2008. godine sud je utvrdio da je ista sačinjena od strane tužioca, da se odnosi na tuženog, da je predmet fakture potraživanje po izvršenim uslugama sastava 6 tužbi protiv preduzeća iz Brčkog i Banjaluke, da faktura glasi na iznos od 1.820,00 EUR, da je dok plaćanja 8 dana, a faktura je potpisana i ovjerena pečatom tužioca.
Uvidom u tužbe protiv, MM Komerc doo Brčko, Simpo San doo Brčko, Tomi doo Brčko, Solis doo Brčko, Lilkić doo Brčko, MM doo Banjaluka, Rončević doo Bijeljina i Forte Fleks doo Gradiška sud je utvrdio da je tužilac, kao punomoćnik tuženog podnio tužbu u predmetima protiv „MM Komerc“ d.o.o. Brčko pred Osnovnim sudom u Brčko distriktu radi duga od 4.587,89 EUR-a, dana 31.07.2008. godine, protiv „Simpo San“ d.o.o. Brčko pred Osnovnim sudom u Brčko distriktu radi duga od 2.975,66 EUR-a, dana 31.07.2008. godine, protiv „Tomi“ d.o.o. Brčko pred pred Osnovnim sudom u Brčko distriktu radi duga od 9.025,40 EUR-a, protiv „Solis“ d.o.o. Brčko pred pred Osnovnim sudom u Brčko distriktu radi duga od 15.881,12 EUR-a, dana 31.07.2008. godine, protiv „Lilkić“ d.o.o. Brčko pred Osnovnim sudom u Brčko distriktu radi duga od 9.025,40 EUR-a, dana 31.07.2008. godine, protiv „MiM“ d.o.o. Banjaluka pred Osnovnim sudom u Banjaluci radi duga od 6.594,71 EUR-a, dana 31.07.2008. godine, protiv „Rončević“ d.o.o. Bijeljina pred Osnovim sudom u Bijeljini radi duga od 2.830,54 EUR-a, dana 29.06.2009. godine, protiv „Forte Flex“ d.o.o. Gradiška pred Osnovnim sudom u Banjaluci, radi duga od 1.358,68 EUR, dana 22.06.2009. godine.
Uvidom u raspravne zapisnike, u predmetima, broj 096 0 P 09 000281 P, od 13.11.2008. 6.10.2009. 25.1.2010. 10.2.2010. i 15.4.2009., broj 096 0 Ps 08 003443 Ps, 10.2. i 23.3.2010. broj 096 0 Ps 08 000108 Ps, 28.10.2008. i 15.12.2008. ,broj 096 0 P 09 000315, 24.3. i 11.6.2009., broj 096 0 Ps 08 000109 15.12.2008. 27.10. i 13.11.2008., broj 71 0 Ps 019673 08 Ps, 30.4. 28.5. i 29.6.2009. i 23.3.2009. sud je utvrdio da je tužilac kao punomoćnik u navedenim predmetima zastupao tuženog pred Osnovnim sudom u Brčko distriktu i pred Osnovnim sudom u Banjaluci.
Uvidom u presude Okružnog P. S. Banjaluka, broj 57 0 Mals 065798 09 Mals od 30.5.2012. Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 Ps 014229 09 od 2.10.2009. Osnovnog suda Brčko Distrikta broj 096 Ps 003443 08 Ps od 19.4.2010. godine, Osnovnog suda Brčko Distrikta broj 096 Ps 08 00109 od 15.12.2008. godine, sud je utvrdio da je tužilac kao punomoćnik, zastupao tuženog u predmetima pred Okružnim privrednim sudom u Banjaluci, Osnovnim sudom u Bijeljini i Osnovnim sudom u Brčko distriktu.
Uvidom u Bankovni izvod za račun broj … od 13.02.2009. godine izdat od Raiffeisen bank sud je utvrdio da se izvodi odnosi na račun tuženog, da je na izvodu naznačeno da tuženi tužiocu, dana 31.02.2009. godine uplatio iznos od 1.820,00 EUR-a po osnovu ugovora broj 285/2009 za pravne, računovodstvene i konsultantske usluge.
Uvidom u Nalaz i mišljenje vještaka ekonomske sruke Zorana Grumića od 17.05.2017. godine sud je utvrdio da sud je utvrdio da vještak imao zadatak da na osnovu dokumentacije u sudskom spisu i kod tužioca i tuženog ustanovi visinu potraživanje tužioca, a po cijenama za obavljanje usluge po Advokatskoj tarifi Republike Srpske. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizilazi da je na dan 17.05.2017. godine, ukupno potraživanje tužioca 25.416,00 KM, odnosno 12.995,00 EUR-a, a koje se sastoji od usluga po ugovoru i prema Advokatskoj tarifi u iznosu od 14.084,79 KM ili 7.201,44 EUR-a, te od zakonske zatezne kamate od 20.12.2012. godine do 17.05.2017. godine u iznosu od 11.331,21 KM ili 5.793,56 EUR-a.
Na ročištu za glavnu raspravu 21.06.2017. godine, vještak je izjavio da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 7. maja 2017. godine, da je nalaz i mišljenje izradio u skladu sa AT RS, Sl. glasnik broj 68/2005 u skladu sa tarifom 2, da je obračun izvršio u skladu sa tarifom i tarifnim stavovima kako je to propisano, a da se ne može trenutno precizno izjasniti kolika bi bila visina glavnog potraživanja tužioca ako bi se paušalna nagrada obračunavala samo za preduzetu prvu radnju u svakom od postupaka, odnosno samo uz sastav tužbe u svakom od postupaka, da mu nije bio zadatak da obračunava kamatu.
Uvidom u Dopunu nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke Zorana Grumića od 04.08.2017. godine sud je utvrdio da je vještak imao zadatak da izvrši dopunu u dijelu nalaz koji se odnosi na obračun paušala u iznosu od 25% i to tako što će u dopuni obračunati paušal samo na sastav tužbe, odnosno za inicijalne radnje, a bez obračuna paušala za pristupe raspravama, te da obračuna zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnog duga koji bude utvrđen u dopuni nalaza i mišljenja, kao i na iznos glavnog duga koji je utvrđen u nalazu od 17.05.2017. godine.
Iz dopune nalaza i mišljenja proizilazi da za usluge po ugovoru i prema Advokatskoj tarifi sa paušalom na sve radnje potraživanje tužioca iznosi 14.084,79 KM ili 7.201,44 EUR, potraživanje po zakonskim zateznim kamatama od 20.12.2012. do 04.08.2017. godine u iznosu od 11.887,56 KM ili 6.078,01 EUR, a da to ukupno iznosi 25.972,35 KM ili 13.279,45 EUR, a da za usluge po ugovoru i prema Advokatskoj tarifi sa paušalom samo na sastav tužbe potraživanje tužioca iznosi 12.364,79 KM ili 6.322,02 EUR, zakonska zatezna kamata 20.12.2012. do 04.08.2017. godine u iznosu od 10.435,88 KM ili 5.335,78 EUR, a da sve to ukupno iznosi 22.800,67 KM ili 11.657,80 EUR-a.
Iz iskaza T.K., advokata iz T., u svojstvu parnične stranke sud je utvrdio da su ga predstavnici tuženog nazvali sa pitanjem da li bi mogao da ih zastupa u sporovima koji bi oni pokrenuli kod sudova u Banja Luci, Gradišci, Brčkom i Bijeljini, da je on načelno prihvatio da sarađuju, da su se potom našli i dogovorili saradnju kada je i preuzeo dio dokumentacije za izjavljivanje tužbi protiv njihovih dužnika, a dio nedostajuće dokumentacije mu je tuženi dostavio poštom, da su se dogovorili da se plaćanje vrši prema AT RS u kom smislu su i zaključili ugovor, da je on za tuženu preduzeo sve tada dogovorene radnje pred sudovima kao što su sastavljanje tužbi, zastupanje na ročištima, itd., a budući da se radi o sporovima koji nisu imali velike vrijednosti dogovorili su se da mu se plaća nakon više izvršenih radnji, po čemu su se uvijek dogovarali telefonom, da je poslije uplate od 1.820,00 EUR-a za poslije toga, preduzete radnje tuženi mu nije nikada uplatio ništa, da što se tiče plaćanja dogovorili su se da plaćanje bude izvršeno kad on izvršim više radnji budući da je vrijednost sporova ne zna tačno koliko tačno za koji spor.
Odredbom člana 25. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima je propisano, da su ugovori u privredi, u smislu tog zakona, ugovori koje preduzeća i druga pravna lica koji obavljaju privrednu djelatnost, kao i imaoci radnji i drugi pojedinci koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost, zaključuju među sobom u obavljanju djelatnosti koje sačinjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim djelatnostima.
Odredbom člana 374. istog zakona je propisano da međusobna potraživanja pravnih lica iz ugovora o prometu robe i usluga, kao i potraživanja naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.Zastarijevanje teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.
Ugovor o zastupanju koji su stranke zaključile dana 21.12.2006. godine, po svojoj prirodi je ugovor o nalogu, ali i ugovor o pružanju usluga, usluga zastupanja od strane advokata. Ugovor o pružanju usluga kao poseban ugovor ne reguliše Zakon o obligacionim odnosima, ali vršenje usluga može biti ugovoreno ugovorom o nalogu, kao i drugim ugovorima kao što su ugovor o djelu, ugovor o prevozu, špediciji i sl., kojim ugovorima se u konačnom ugovara obavljanje usluga.
U konkretnom slučaju, odredbom člana 4. Ugovora o zastupanju zaključenog između stranaka dana 21.12.2006. godine, ugovoreno je da se korisnik usluga (tuženi) obavezuje da će davaocu usluga (tužiocu), vršiti plaćanje za izvršene usluge poslije svake preduzete radnje u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata Republike Srpske, što znači da je za svaku izvršenu radnju, nagrada advokatu dospijevala danom njenog izvršenja.
Potraživanja tužioca prema tuženom nastala su u periodu od 27.10.2008. godine, do 23.03.2010. godine, a tužba u ovom predmetu podnesena je dana 20.12.2012. godine, kada je došlo do prekida toka roka zastarjelosti iz odredbe člana 374. Zakona o obligacionim odnosima. Ovo znači da su zastarjela sva potraživanja tužioca dospjela prije 20.12.2009. godine, kao i zakonska zatezna kamata na ta potraživanja u smislu odredbe člana 369. Zakona o obligacionim odnosima.Primjenju se rok zastarjelosti od tri godine iz odredbe člana 374. Zakona o obligacionim odnosima.Ovakvo stanovište je navedeno u drugostepenoj odluci.
Kako je faktura broj 2/10 od 4.3.2010. sačinjena od strane tužioca i njom je tužilac tuženom fakturisao izvršene advokatske usluge po ugovoru od 20.12.2006. godine, da faktura glasi na iznos od 5.614,00 EUR-a ili 10.947,00 KM, da je rok plaćanja 8 dana, a faktura je potpisana i ovjerena pečatom tužioca, te je u Izvještaju od 28.02.2010. godine, sačinjenom od strane tužioca navedeno da se odnosi na tuženog kao korisnika usluga o preduzetim radnjama na predmetima tuženog pred sudovima, da je kao ukupan iznos izvršenih usluga na dan 28.02.2010. godine naveden iznos od 10.947,00 KM ili 5.614,00 EUR-a, te da su novčani iznosi preduzetih radnji iskazani u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata Republike Srpske tar. broj 2, 9 i 12 i članom 14., da su radnje preduzete u periodu od 20.10.2008. godine do 28.02.2010. godine, a da je za radnje do 29.20.2008. godine od tuženog dobio naknadu od 1.800,00 EUR-a, a izvještaj je potpisan o ovjeren pečatom tužioca.
Potraživanje tužioca koje nije zastarilo u skladu sa članom 374. Zakona o obligacionim odnosima se odnosi na naknadu po fakturi 2/12: za advokatske usluge po advokatskoj tarifi koja se primjenjuje u RS (“Sl. gl. RS“ 68/05) i to za zastupanje:
- pred Osnovnim sudom u Brčkom, u sporu protiv MM Komerc doo Brčko, pod brojem 096 0 P 09 000281, u kojem predmetu je bila vrednost spora 8.999,30 KM, /4587,89 EURA- pristupi na 2 održana ročišta, 25.1.2010. i 10.2.2010. po 400 KM (800, 00 KM), sa paušalom od 25 %, za Odsustvo iz kancelarije iznos od 1.320 KM, te naknada za upotrebu vlastitog automobila 1.173 KM, ukupno 3.293 KM;pred Osnovnim sudom u Brčkom, po tužbi protiv Simpo San doo Brčko, pod brojem 096 0 Ps 08 003443, u kojem predmetu je bila vrednost spora 5.819,89 KM /2975,66 EURA/, prisatupio na 2 održana ročišta 10.2. i 23.3.2010. po 400 KM (800, 00 KM), sa paušalom od 25 %, te za odsustvo iz kancelarije iznos od 720 KM,Za upotrebu automobila iznos od 469 KM, ukupno 1.589,00 KM, te na ime opomene pred tužbu 600, 00 KM, a sto sve skupa iznosi 5.882,40 KM , tj. 3.007,62 eura.
U pogledu visine potraživanja, sud je cijenio nalaz i mišljenje vještaka ekonomske struke, kao i dopunu nalaza i mišljenja od 04.08.2017. u relevantnom dijelu , te je na taj način utvrdio visinu potraživanja tužioca.Napominje se da se za predmetnu vrijednost spora od 8.999,30 KM, /4587,89 EURA, dosuđuje 160 bodova (tarifni broj 2), a paušal u iznosu od 25% prema advokatskoj tarifi Republike Srpske (Službeni glasnik RS 68/05) obračunava na sve radnje koje je tužilac vršio u postupku (tarifni broj 12), kao i da tužiocu pripada naknada za odsustvo iz kancelarije i upotrebu vlastitog automobila na relaciji Banja Luka – Brčko Distrikt, sve u skladu sa odredbama (tarifni broj 9), a sve u skladu sa predmetnom tarifom i obračunom sačinjenim od strarne vještaka. Napominje se da je vještak u ponovnom postupku naveo: da s obzirom da je tužba podnesena 20.12.2012.godine, da je zak.zatezna kamata stigla iznos glavnog duga, kao i da je zakonska zatezna kamata dostigla iznos glavnog duga, imajući u vidu da ona prema važećem zakonu iznosu 0,03% dnevno a da je ova stopa promijenjena izmjenom zakona 12.jula 2018.godine sa 0,5%. , pa da uzimajući u obzir sadašnju stopu zatezna kamata dostiže glavni dug nakon 9 godina 1 mjeseca i 23 dana, što je u ovdje slučaj a dostigla bi i prije imajući u vidu da je do 12.7.2018.godine bila veća stopa odnosno 0,5% dnevno, kao i da je zakonsku zateznu kamatu računao po stopi od 0,05% do 12.jula 2018.godine, a po stopi od 0,03% od 12.jula 2018.godine pa do danas, pa da bi u pogledu iznosa glavnice od 5.882,40 KM odnosno 3.007,61 eura u periodu od 20.12.2012. godine do 22.6.2018.godine zakonska zatezna kamata dostigla iznos glavnog duga., kao i da je srednji kurs eura prema KM 1,95583 KM i on je nepromjenjivi od ispostavljanja do danas i primjenjuje u svim bankarskim transakcijama konverzije eura u KM.
Što zakonskih zateznih kamata, sud je utvrdio da je visina istih 5.882,40 KM, tj. 3.007,62 eura za period od 20.12.2012. godine, do isplate. te da sveukupno glavni dug i zakonska zatezna kamata iznose 11.762,40 KM, odnosno /6.014,20 EUR/,
Navodi tuženog istaknuti u toku postupka nisu osnovani. Tako navodi da ni iz jednog provedenog dokaza ne proizilazi visina vrijednosti predmeta spora u koju je tužilac zastupao tuženog u predmetu MM “Komerc” Brčko, kao ni visina vrijednosti predmeta spora u koju je utžilac zastupao u predmetu “Simposan”d.o.o.Iz tužbeVateks protiv MM Komerc konstatovano je da je vrijednost spora 4.587,89 eura, dok tužba Vateks protiv Simposan je vrijednost spora 2.975,66 eura.
Nije osnovan ni navod da su se u Brčkom periodu 2010.godine I 2011.godine dosuđivao naknade ne prema tada važećoj tarifi u RS nego u najgorem slučaju 160 KM po radnji, a to je bila posebna odluka suprevizora za Brčko Distrikt, pa da se stoga tužiocu se može maksimalno priznati 160 KM po radnji.
Naime, do 13.02.2019.god, i donošenja Zakona o advokatskoj djelatnosti u Brčko Dostriktu BiH, kod Sudova u Brčko Distriktu BiH primjenjivala i to: a) Tarifa o nagradama i naknadama troškova za rad advokata Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske, broj 45/00);b) Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u Federaciji BiH (Službene novine Federacije BiH, broj 67/02), u zavisnosti od toga kojoj Advokatskoj komori pripada advokat koji traži naknadu.
Odluku o troškovima postupka sud je donio u skladu sa čl. 386. i 396. ZPP, te Zakona o sudskim taksama (Sl. gl. RS br. 73/08), kao i u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata Republike Srpske, cijeneći da je tužilac uspio u sporu, sud je dosudio iznos od 7.285, 00 KM, a što se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 480,00 KM, koliko i na zastupanje na pripremnom ročištu održanom dana 23.03.2017. godine, održanom dana 24.04.2017. godine , te na ročištu za glavnu raspravu od dana 21.06.2017. godine , kao i od dana 06.09.2017. godine, te dana 27.9.2021. godine, što ukupno iznosi 2.880,00 KM, uvećanje po tarifnom broju 12 (25 %) što iznosi 720,00 KM, uvećano za vrijeme po tarifnom broju 9 za pristup na 5 ročišta u iznosima od po 30 bodova (5 sata x 30 bodova) što iznosi 300,00 KM što ukupno iznosi 3. 900, 00 KM, uvećano za troškove vještačenja u iznosu od 350,00 KM, sudsku taksu na tužbu u iznosu od 500,00 KM te taksu na presudu u iznosu od 500,00 KM, što konačno je 5.250, 00 KM. Odbija se tužilac u dijelu troškova koji se odnose na nagradu za vrijeme po tarifnom broju 9 u iznosu od 480,00 KM na ime odsustva iz kancelarije u trajanju od 8 sati, kao i na ime upotebe vozila u ovom postupku (500 km po 066 KM), te na ime troškova vještačenja preko dosuđenog iznosa, jer tužilac ove troškove nije dokazao.
SUDIJA
Tanja Grubačić - Janković
PRAVNA POUKA:Protiv ove presude dozvoljena je žalba Višem privrednom sudu Banjaluka u roku od 15 dana od dana prijema presude, a putem ovog suda.