BROJ: 58 0 K 231563 21 K
Mostar, 15.7.2022. godine
Opštinski sud u Mostaru, sudija pojedinac, Škoro Ognjenka, sa zapisničarom Ćimić Rajnom, u krivičnom predmetu protiv optuženog I.B., zbog krivičnog djela Nesavjestan rad u službi iz člana 387 stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, po optužnici Kantonalnog tužilaštva u Mostaru, broj T 07 0 KTK T07 001004 16 2, od 4.2.2021. godine, precizirana dana 23.6.2022. godine, nakon održanog glavnog pretresa održanog u dane 6.6.2022. godine, 7.6.2022. godine, 8.6.2022. godine, 9.6.2022. godine, 23.6.2022. godine, 13.7.2022. godine, te ročišta za objavu presude, dana 15.7.2022. godine, u prisustvu optuženog i branioca, Rebac Nenada, odvjetnika iz Mostara, Sinanović Zekerijaha, tužioca Kantonalnog tužilaštva HNK, donio je i javno objavio
P R E S U D U
OPTUŽENI: I.B., sin J. i majke P., djevojačko Z., rođen … godine u Lj., adresa stanovanja: M., …. JMB: …, pismena prima na adresu … LJ., državljanin Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, po narodnosti Hrvat, pismen sa završenom visokom stručnom spremom, po zanimanju diplomirani pravnik, u penziji, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, služio vojsku 1980. godine u Sarajevu, ne vodi se u vojnoj evidenciji, nije odlikovan, nema čin rezervnog vojnog starješine, srednjeg imovnog stanja, ranije neosuđivan, ne vodi se drugi krivični postupak,
Na osnovu člana 299. tačka c. Zakona o krivičnom postupku F BiH,
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
Da je:
Nakon što je Odlukom Uprave „Aluminij d.d. Mostar“ (u daljem tekstu „Društvo“) broj: 2074-1/11 od 16.05.2011 godine imenovano „Povjerenstvo za rezanje bivše Tvornice glinice Mostar i prodaju u staro željezo“ (u daljem tekstu „Komisija“) koje je imalo zadatak da odabere najpovoljniju ponudu za „rezanje bivše Tvornice glinice Mostar i prodaju u staro željezo“ (u daljem tekstu „Projekat“), sačini zapisnik i dostavi ga Upravi Društva na daljnje postupanje, te nakon što je Povjerenstvo koje je imenovano Odlukom Uprave Društva broj: 2074-1/11 od 16.05.2011. godine dana 18.05.2011. godine održalo sastanak, razmotrilo pristigle ponude u vezi Projekta, konstatovalo da su pristigle ponude:
utvrdilo da je najpovoljnija ponuda od strane C.I.B.O.S. d.o.o. Sarajevo, i predložilo Upravi Društva da se navedena prodaja izvrši C.I.B.O.S. d.o.o. Sarajevo, te nakon što je Odlukom Uprave Društva broj: 2118/11 od 18.05.2011 godine kao najpovoljniji ponuđač za Projekat izabrano C.I.B.O.S. d.o.o. Sarajevo koje je ponudilo cijenu od 260,00 KM po toni, u svojstvu Direktora i člana Uprave Društva koji je odredbom člana 111. stav 3. Statuta Društva broj: 11430/10 od 06.12.2010 godine, kao Direktor Društva, obavezan obavljati svoje dužnosti savjesno i u najboljem interesu Društva, te odredbama člana 108. Statuta Društva, kao član Uprave Društva, nadležan da (sa drugim članovima Uprave Društva) vodi poslovanje Društva i donosi akte i odluke iz područja poslovanja Društva u skladu sa propisima, svjestan da nevršenjem uvida u dokumentaciju koja je dostavljena u Društvo i za koju zna da se odnosi na poslovanje Društva postupa očito nesavjesno i suprotno obavezi da, kao Direktor Društva, obavlja svoje dužnosti savjesno i u najboljem interesu Društva i da zbog njegovog činjenja može nastupiti zabranjena posljedica u vidu imovinske štete za Društvo, a na koju posljedicu je pristao; da neobavještavanjem Povjerenstva da je Društvu dostavljena dokumentacija relevantna za odabir najpovoljnije ponude za Projekat postupa očito nesavjesno i suprotno obavezi da, kao Direktor Društva, obavlja svoje dužnosti savjesno i u najboljem interesu Društva i da zbog njegovog činjenja može nastupiti zabranjena posljedica u vidu imovinske štete za Društvo, a na koju posljedicu je pristao; da neobavještavanjem drugih članova Uprave Društva da je Društvu dostavljena dokumentacija koja se odnosi na poslovanje Društva i da donošenjem odluke u vezi dokumentacije koja se odnosi na poslovanje Društva bez učešća drugih članova Uprave Društva postupa očito nesavjesno i suprotno obavezi da, kao Direktor Društva, obavlja svoje dužnosti savjesno i u najboljem interesu Društva, i da zbog njegovog činjenja može nastupiti zabranjena posljedica u vidu imovinske štete za Društvo, a na koju posljedicu je pristao, dana 23.05.2011. godine, u Mostaru, u prostorijama Društva, nakon što je od strane zaposlenika Društva obaviješten da su u Društvo dostavljene nove ponude za Projekat, u svojstvu Direktora, odbio izvršiti uvid u ponude dostavljene od strane INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar, a potom, ne obavještavajući Povjerenstvo da su Društvu dostavljene nove ponude, ne obavještavajući ostale članove Uprave Društva da su dostavljene nove ponude, bez znanja ostalih članova Uprave Društva i bez konsultacija sa ostalim članovima Uprave Društva o načinu postupanja, u ime Uprave Društva, obavijestio ponuđače INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar da je odluka Društva u tom pravcu već bila donesena, da ponude nisu uopšte razmatrali niti ulazili u meritum, nego su iste odbacili, pa je, nesavjesno zanemarivši ponude INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar, u kojima su ponuđene cijene od 360,00 KM po toni čelične konstrukcije – čeličnog otpada; cijene od 3.600,00 KM po toni otpadnog bakra (kablovi); cijene od 2.400,00 KM po toni otpadnog aluminija; cijene od 2.500,00 KM po toni otpadnog inoxa; i cijene od 1.100,00 KM po toni otpadnog aluminija (kablovi), koje su bile povoljnije u odnosu na ponudu C.I.B.O.S. d.o.o. Sarajevo koja je iznosila 260,00 KM po toni materijala (bez specifikacije), dana 25.05.2011 godine zaključio sa direktorom C.I.B.O.S. d.o.o. Sarajevo Ugovor o demontaži i uklanjanju Tvornice glinice Mostar broj: 2216/11 (u daljem tekstu „Ugovor“) čiji je predmet demontaža i uklanjanje pogona bivše Tvornice glinice Mostar, kojim Ugovorom je, između ostalog, ugovoreno da će C.I.B.O.S. d.o.o. Sarajevo Društvu plaćati korisni metalni otpad po jediničnoj cijeni od 260,00 KM po toni, a koji Ugovor je realizovan na način da je Društvo isporučilo C.I.B.O.S. d.o.o. Sarajevo količinu od 23.359,00 tone materijala za koju količinu je naplatilo iznos od 6.073.339,48 KM, na koji način je, u svojstvu Direktora Društva, nevršenjem uvida u dostavljene ponude INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar propustio utvrditi činjenicu da su INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar dostavili povoljnije ponude – cijene materijala, te neobavještavanjem Povjerenstva da su Društvu dostavljene ponude INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar onemogućio Povjerenstvo da razmotri ponude INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar i utvrdi da su ponude INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar cijenom povoljnije u odnosu na ponudu C.I.B.O.S. d.o.o. Sarajevo, te neobavještavanjem drugih članova Uprave Društva da su Društvu dostavljene ponude INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar i donošenjem odluke u vezi novih ponuda bez učešća drugih članova Uprave Društva, povrijedio odredbe čl. 108. i 111. stav 3. Statuta Društva, te onemogućio da Uprava Društva utvrdi da su ponude INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar cijenom povoljnije u odnosu na ponudu C.I.B.O.S. d.o.o. Sarajevo, te onemogućio da Uprava Društva, u interesu Društva, razmotri mogućnost zaključenja ugovora sa povoljnijim ponuđačima INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar i donese odluku da se zaključi ugovor sa ponuđačima INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar koji su ponudili povoljniju cijenu materijala, zbog čega, kao direktor Društva, nije obavio svoje dužnosti savjesno i nije postupio u najboljem interesu Društva, usljed čega je, zaključenjem i realizacijom Ugovora u kojem je ugovorena cijena koja u vrijeme zaključenja Ugovora nije bila najpovoljnija ponuđena cijena, nastupila imovinska šteta za Društvo u iznosu od 2.335.899,80 KM, u vidu razlike koju bi Društvo ostvarilo da je isporučena količina od 23.359,00 tone materijala naplaćena (po najnižoj cijeni ponuđenoj od strane INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar od) 360,00 KM po toni materijala, umjesto po cijeni od 260,00 KM po toni materijala.
Čime bi počinio krivično djelo Nesavjestan rad u službi iz člana 387. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.
Na osnovu člana 203. stav 1. Zakona o krivičnom postupku F BiH troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžeta.
O b r a z l o ž e n j e
Po optužnici Kantonalnog tužilaštva Mostar, broj broj T 07 0 KTK T07 001004 16 2, od 4.2.2021. godine, proveden je krivični postupak protiv optuženog I.B., zbog krivičnog djela Nesavjestan rad u službi iz člana 387 stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.
Tužilac je na glavnom pretresu ostao pri izmijenjenoj optužnici, te predložio sudu da optuženog oglasi krivim i kazni po zakonu.
Smatra da je krivično djelo za koje se optuženi tereti tužilaštvo dokazalo u potpunosti.
Izjasnio se povodom prigovora odbrane vezano za nezakonitost i nevjerodostojnost dokaza Tužilaštva. Tačno je da je postupajući tužilac u skladu sa odredbama ZKP-a F BiH ishodovao od nadležnog suda naredbu za pretresanje službenih prostorija Aluminij, d.d. Mostar, radi pronalaženja i oduzimanja određenih dokaza. Razlog za pribavljanje naredbe za pretresanje bio je bilo potrebno osigurati alternativni način pribavljanja dokumentacije od Aluminij u slučaju da odgovorne i ovlaštene osobe u društvu Aluminij d.d. Mostar ne postupe po zahtjevu Tužilaštva od 30.08.2019. godine koji je podnesen na osnovu člana 45. stav 2. ZKP-a F BiH i kojim je na osnovu istog člana traženo dostavljanje dokumentacije taksativno pobrojano u samom zahtjevu. Tužilac je zahtijevao dostavljanje određene dokumentacije od pravnog lica, a pravno lice od koga je zahtijevano dostavljanje određene dokumentacije je određenu dokumentaciju odgovorno dostavilo postupajućem tužiocu. Dakle, naredba za pretresanje nije realizovana jer nije bilo potrebe, jer je dokumentacija dostavljana dobrovoljno. Udovoljeno je zahtjevu tužioca. Sve naprijed navedeno način na koji je Tužilaštvo došlo u posjed dokaza od koga su dokazi pribavljeni proizilazi iz akata ovog Tužilaštva finansijske policije koji su predati sudu na ročištu dana 09.06.2022. godine. Odbrana je iznijela niz prigovora vezano za pribavljanje dokaza, materijalne dokumentacije kao što su nepostojanje određenih zapisnika, ne određivanje čuvanja, ne popisivanje i slično. Iz sadržaja akata ovog Tužilaštva i finansijske policije koji su predati sudu na ročištu dana 09.06.2022. godine proizlazi način pribavljanja materijalne dokumentacije i sasvim je jasno da se u konkretnom slučaju ne radi o privremenom oduzimanju predmeta u smislu odredbi odjeljka 2. privremeno oduzimanje predmeta i imovine. S tim u vezi nije bilo potrebno niti zakonski obavezujuće da se određuje čuvanje u smislu člana 84. ZKP-a F BIH. U konkretnom slučaju jednostavnom primijenom odredbi člana 45.ZKP-a F BIH pribavljeni su dokazi, materijalna dokumentacija od pravnog lica na način da je adresa zahtjeva dobrovoljno dostavio dokaze koji se od njega traže usuglasivši se sa spiskom dokaza koje dostavlja. Niti je neko pretresan, niti je od nekoga nešto oduzimano niti je bilo potrebe da se oduzeto posebno čuva, dakle, prigovori odbrane da su dokazi materijalna dokumentacija pribavljani nezakonito su apsolutno netačni i smatram
Da su isti pribavljeni u skladu sa odredbama ZKP-a F BiH. Prigovor odbrane da su dokazi odluka broj 2074-1/11 od 16.05.2011. godine uprava Aluminij, d.d. Mostar, ponuda CIBOS, d.o.o. Sarajevo od 17.05.2011. godine, ponuda AIDA COMMERC, d.o.o. Sarajevo od 17.05.2011. godine, ponuda GORAMETAL, d.o.o. Zagreb od 17.05.2011. godine, ponuda KAIROS, d.o.o. Osijek od 17.05.2011. godine, zapisnik br. 2074-3/11 od 18.05.2011. godine komisija Aluminij, d.d. Mostar dopis br. 2193/11 od 24.05.2011. godine, uprava Aluminij, d.d. Mostar, dopis br. 2193-1/1 od 24.05.2011. godine, uprava Aluminij, d.d. Mostar, priloženi u kopijama su apsolutno tačni. Tužilaštvu bi bilo puno draže da se u toku istrage moglo doći do originalnih primjeraka dokaza, međutim, to nije slučaj i tokom istrage Tužilaštvo je dobilo u posjed kopije pobrojanih dokaza. Ključno pitanje je u konkretnom slučaju da li se činjenica da je u konkretnom slučaju određeni dokaz predat sudu u kopiji umjesto u originalnom primjerak ima cijeniti kao razlog da se takav dokaz smatra nevjerodostojnim manjkavim ili nezakonitim. Smatram da nema mjesta takvom zaključku suda, naročito u situaciji kada nije sporno na koji način i od koga su pobrojani dokazi pribavljeni. Navedene pobrojane dokaze tužilac je pribavio od Aluminij, d.d. Mostar na koje su isti bili naslovljeni ili od kojeg su izdati iz knjige protokola proizilazi da su naprijed pobrojani dokazi protokolisani, a kopija dopisa broj 2193-1/1 od 24.05.2011. godine je osim što je pribavljena od Aluminij, d.d. Mostar pribavljena i od svjedoka I.K., a što ukazuje na vjerodostojnost sadržaja ovog dokumenta. Činjenica da su određeni dokumenti u kopiji ne znači da se ne mogu cijeniti od strane suda kao takvi kako pojedinačno tako i u vezi s drugim dokazima. Što se tiče merituma, dokazima koji su provedeni tokom glavnog pretresa u potpunosti su dokazani činjenični navodi optužnice. Dokazano je da je optuženi obaviješten da su u Aluminij, d.d. Mostar dostavljene nove ponude za projekt, da nije izvršio uvid u ponude dostavljene od strane Intercommerc, d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. da nije obavijestio povjerenstvo da su dostavljene nove ponude, da nije obavijestio ostale članove uprave da su dostavljene nove ponude, da je bez znanja ostalih članova uprave i bez konsultacija ostalih članova uprave o načinu postupanja u ime uprave obavijestio ponuđače Intercommerc i SIK, d.o.o. Mostar da je odluka u tom pravcu već bila donesena, da ponude nisu uopšte razmatrali niti ulazili u meritum, nego su iste odbacili. To što su naprijed navedeni činjenični navodi dokazani još uvijek ne znači da je optuženi kriv za počinjeno neko krivično djelo. Da bismo optuženog smatrali krivim za počinjenje krivičnog djela iz člana 38. KZ FBIH neophodno je naprijed navedene dokaze činjenične navode i propuste optuženog cijeniti u kontekstu povrede zakona drugog propisa ili općeg akta, a po tim cijeniti da li se ukupno djelovanje optuženog može nazvati očito nesavjesno postupanje u vršenju dužnosti.
Tužilac dalje navodi da odlučna činjenica da li je optuženi radnjama koje je preduzeo povrijedio zakon, drugi propis ili opšti akt, da li je optuženi bio u obavezi da nakon što je obaviješten da su dostavljene nove ponude izvrši uvid u iste, ne, smatra da nije bio u obavezi i njegovo ne vršenje uvida u iste ne predstavlja povredu zakona drugog propisa u smislu člana 38. KZ F BIH. Da li je optuženi bio u obavezi da nakon što obaviješten da su dostavljene nove ponude obavijesti komisiju i ostale članove uprave da su dostavljene nove ponude, ne, smatra da nije bio u obavezi i njegovo neobavještavanje komisije i ostalih članova uprave predstavlja povredu zakona drugog propisa ili opšteg akta u smislu člana 387. KZ F BIH. Da li je optuženi bio u obavezi da se konsultuje sa ostalim članovima uprave o odluci uprave u vezi novih ponuda, da, smatra da je optuženi bio u obavezi da prije donošenja bilo kakve odluke u vezi novih ponuda konsultuje ostale članove uprave, jer je znao da se radi o dokumentaciji koja se odnosi na poslovanje Aluminij, d.d. Mostar, a članom 108. Statuta Aluminij,d.d.Mostar propisano je da su nadležnosti uprave da vodi poslovanje društva.
Da li je optuženi bio u obavezi da odluku u vezi novih ponuda donese zajedno sa ostalim članovim uprave, da, smatram da je optuženi bio u obavezi da odluku u vezi novih ponuda donese zajedno sa ostalim članovima uprave, jer je znao da se radi o dokumentaciji koja se odnosi na poslovanje Aluminija, a članom 108. Statuta Aluminij, d.d. Mostar, propisano je da su nadležnosti uprave donošenje akata iz poslovanja društva u skladu sa propisima. Optuženi je postupio suprotno odredbi člana 8. Statuta Aluminij, d.d. Mostar i umjesto zajedno sa ostalim članovima uprave optuženi je bez konsultacija i znanja ostalih članova uprave lično napisao, potpisao i poslao u ime uprave akt iz područja poslovanja Aluminij, d.d. Mostar. Na ovaj način optuženi je postupanjem suprotno odredbi člana 108. Statuta Alumiji, d.d. Mostar ostvario bitno obilježje krivičnog djela iz čl. 387. KZ F BIH, odnosno, povrijedio opći akt. Odlučna činjenica da li je optuženi postpanjem suprotno odredbi članu 108. Statuta Aluminij, d.d. Mostar očito nesavjesno postupio vršenju dužnosti. Optuženi formalno pravno nije bio u obavezi da izvrši uvid u nove ponude, niti da obavijesti povjerenstvo i ostale članove uprave da su dostavljene nove ponude i radnjom ne vršenja uvida u nove ponude i radnjom ne obavještavanja povjerenstva i ostalih članova uprave o novim ponudama cijenjenim i pojedinačno i bez dovođenja u vezu sa drugim radnjama koje je optuženi poduzeo u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon niti statut Aluminij, d.d. Mostar.
Međutim, u konkretnom slučaju optuženom je bilo poznato da je imenovano posebna komisija čiji je zadatak ocjena najpovoljnije ponude i da se radi o poslu velike novčane vrijednosti i u velikoj masi materijala koja je predmet razgradnje i odvoza. Imajući u vidu ovu spoznaju optuženog smatram da je optuženi radnjama ne vršenja uvida u nove ponude i ne obavještavanja povjerenstva i drugih članova uprave o novim ponudama povrijedio i obavezu propisanu članom 111. st. 3. Statuta Aluminij, d.d. Mostar kojom je propisano da je direktor obavezan obavljati svoje dužnosti savjesno i u najboljem interesu društva. Na ovaj način optuženi je postupio i suprotno odredbi člana 111. st. 3. Statuta Aluminij, d.d. Mostar, te ostvario bitno obilježje krivičnog djela iz čl. 387. KZ F BIH, tj. Očito nesavjesno postupio u vršenju dužnosti. Odlučna činjenica da je optuženi postupio u skladu sa obavezom iz čl. 108. i 111. st.3. Statuta Aluminij, d.d. i obavijestio ostale članove uprave da su dostavljene nove ponude, da li bi uprava društva razmotrila mogućnost zaključenja ugovora sa povoljnijim ponuđačima Intercommerc, d.o.o. Mostar i SIK, d.o.o. Mostar i donijela odluku da se zaključi ugovor sa tim ponuđačima, koji su ponudili povoljniju cijenu materijala. Smatra da bi uprava imala dvije opcije, prva opcija je da uprava kao kolektivni organ donese odluku da prihvati ponude Intercommerc i SIK i sa ovim firmama zaključi ugovor, druga opcija je da se članovi uprave B. i G. usaglase sa optuežnim i podrže odluku da se Intercommerc i SIK, d.o.o. Mostar obavijeste da njihove ponude neće biti razmatrane, te da se zaključi ugovor sa CIBOS. Rezultat izbora druge opcije bi bio zaključenje ugovora sa ponuđačima od kojih bi Aluminij, d.d. Mostar za 23.359 tona materijala naplatio iznos od 9.838.809,96 KM, posljedica izbora druge opcije bila bi identična posljedici izbora koju je odabrao optuženi, a to je zaključenje ugovora sa ponuđačem od kojeg je Aluminij za 23.359 tona materijala naplatio iznos od 7.105.807,19 KM i naplata iznosa manjeg za 2.335.899,80 KM. Osim posljedice u vidu štete za Aluminij d.d. Mostar u vidu razlike koju bi d.d. Aluminij ostvario da isporučena količina 23.359 tona materijala naplaćena po najnižoj ponuđenoj cijeni od strane Intercommerc, d.o.o. Mostar i SIK, d.o.o. Mostar po cijeni od 360,00 KM po toni materijala umjesto po cijeni od 260,00 KM po toni materijala izborom druge opcije G. i B. kao članovi uprave bili bi kao saivršioci u izvršenju krivičnog djela zajedno sa optuženim. Neki svjedoci tokom pretresa ostanu pri izjavi iz istrage, neki svjedoci ponekad zaborave šta su kazali, a neki iz njima poznatih razloga promijene iskaz. Iskazima članova komisije su u cijelosti dokazani činjenični navodi optužnice i potkrijepljena materijalna dokumentacija koja je priložena kao dokaz.
Iskazi svjedoka I.K. i I.V. također potkrjepljuju činjenične navode optužnice vezano za način dostavljanja ponuda cijene i druge elemente ponude. S druge strane upravo je svjedok I.K. tokom glavnog pretresa pokušao stvoriti utisak da mu je kao direktora u SIK d.o.o. Mostar bilo drago što je ponuda odbijena, jer se radilo o nekvalitetnom materijalu i zahtjevnom poslu. Također svjedok je izjavio da su cijene možda malo bile previsoko postavljene, dakle sam ponuđač izbagateliše svoju ponudu i to se može razumjeti jer sigurno ima razloga da to nešto kaže, ali šta to sudu znači ovakav stav ponuđača spram date ponude, ne znači ništa.
Ono što je bitno za sud je sadržaj same ponude, a iz iste proizlazi da je ista čak najnižom ponuđenom cijenom od 360,00 KM po toni povoljnija od ponude CIBOS-a. Iz iskaza svih članova povjerenstva proizlazi da je osnovni kriterij koji je vrednovan prilikom odabira najpovoljnije ponude bila cijena. Svjedoci su navodili da se cijenio i rok izvršenja posla. Neki su naveli da su cijenili reference, ali saglasni su u tvrdnji da je cijena bila najvažnija stavka. Molim sud da cijeneći one kriterije koje povjerenstvo je cijenilo prilikom ocjene najpovoljnije ponude utvrdi da li su ponude SIK i INTERCOMMERC povoljnije u odnosu na ostale ponude, pa i ponude CIBOS-a. Odbrana je tokom postupka tvrdila da je CIBOS jedini imao kapacitet da realizuje projekat razgradnje tvornice glinice, međutim, to je u konkretnom slučaju nebitno. Nije Aluminij, d.d. Mostar bio u obavezi brinuti se na koji način će ponuđač realizovati projekat razgradnje glinice. Odlučna činjenica da li je zbog radnje optuženog nastupila imovinska šteta preko 10.000,00 KM. Provedeno je vještačenje po vještaku finansijske struke. Osnovni zadatak vještaka je bio da oduzme dva broja i vještak je to i uradio. Ono što je značajnije u samom postupku je doprinos vještaka utvrđivanju stvarne količine materijala koji je razgrađen i otkupljen, te iznosa koji je isplaćen za materijal, a što je u konačnici omogućilo obračun imovinske štete. Iz provedenih dokaza proizlazi da je optuženi nakon što nije izvršio uvid u ponude, nakon što nije obavijestio povjerenstvo i ostale članove uprave o novim upravama i nakon što je donio odluku da se bez učešća ostalih članova uprave obavijeste ponuđače da se njihove ponude nisu uzele u razmatranje zaključio ugovor sa ponuđačem CIBOS koji je ponudio nižu cijenu. Ugovor je i realizovan, te je za ukupnu količinu od 23.359 tona materijala naplaćen iznos manji za 2.335,899 KM. Smatram da je zbog radnji optuženog nastupila imovinska šteta preko 10.000,00 KM, ne može se prihvatiti teza odbrane da se radi o izmakloj dobiti i pretpostavljenoj šteti. U konkretnom slučaju iz računa koji su uloženi kao dokaz proizlazi da je kompletan materijal CIBOS platio u ponudi ponuđenoj cijeni od 260,00 KM po toni. Radi se o imovinskoj šteti u smislu odredbi čl. 387. KZ F BIH koja je stvarna jer je prihvaćena prodaja materijala po cijeni nižoj od cijene koja je nuđena od drugog ponuđača. Predložio je da sud optuženog oglasi krivim, te mu izrekne krivično pravnu sankciju u skladu sa zakonom.
Branilac u završnoj riječi je izjavio da obrana smatra da je u ovome predmetu, procesno i suštinski jedino moguće izreći oslobađajuću presudu i da sud jedinu dilemu može imati, da li I.B. osloboditi osnovom člana 299. tačka a. ili tačka c. Zakona o krivičnm postupku FBiH.
Obrana je u uvodnoj riječi, istakla prigovor nezakonitosti svih materijalnih dokaza, te posljedično grafološkog i financijskog vještačenja, te samim time i iskaza vještaka Franjića i Bebanića, a nakon provedenog postupka, smatra da su ti prigovori obrane i više nego osnovani. Unatoč činjenici da za barem 7 materijalnih dokaza, kojima tužiteljstvo namjerava dokazati navodnu krivnju gospodina I.B., ne postoje niti originali, niti ovjerene kopije, tužilaštvo je iste predalo kao dokaze, uopšte se ne osvrćući na prigovore obrane u tom smjeru. Ako je ijedan član procesnog Zakona jasan, onda je to članak 289. Zakona o krivičnom postupku FBiH, tako da ovi dokazi ne mogu i ne smiju biti prihvaćeni, jer su nezakoniti i nevjerodostojni. Tužiteljstvo je na raspravi, dana 8.6.2022. godine, prilikom saslušanja svjedoka I.K., kao dokaze uvelo zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, od 16.8.2010. ili 2013. godine ( pošto je isti očito prepravljan ), na kojem su popisani dokazi, koji su navodno dobrovoljno predani od strane I.K.. Kako je to obrana već istakla na glavnoj raspravi, dana 8.6.2022. godine, procedura oduzimanja predmeta od I.K. je nezakonita, ne postoji potvrda o privremeno oduzetim predmetima, u smislu člana 82. Zakona o krivičnom postupku FBiH, a na zapisniku je dopisano da su dokumenti pobrojani u potvrdi navodno dobrovoljno predati. Vrhovni sud FBiH je u predmetu Serđo Balić, jasno naznačio da u slučaju dobrovoljne predaje, mora biti sačinjen zapisnik o dobrovoljnoj predaji, kojeg ovdje nema, a predmetni dokumenti, koji su u kopiji, su ovjereni pečatom društva SIK d.o.o. Mostar, koje definitivno nije nadležno za ovjere dokumenata.
Također, predmetni zapisnik je prepravljan u broju u datumu. Stoga su sve ovo nezakoniti, ali i nevjerodostojni dokazi. Dalje, tužiteljstvo je na raspravi održanoj dana 9.6.2022. godine, kao dokaz uvelo materijalnu dokumentaciju, te nalaze vještaka grafologa i financijske struke, koji su svi nezakoniti dokazi, iz slijedećih razloga.Naime, tužiteljstvo je na naprijed navedenoj raspravi, predalo dokumente, kojima je pokušalo dokazati zakonitost u pribavljanju predmetne dokumentacije, ali je u biti pokazalo da je odabralo nezakonit put u pribavljanju iste. Iako je imalo naredbu za pretresanjem prostorija društva ALUMINIJ d.d., izdanu od strane Kantonalnog suda Mostar, dana 27.8.2019. godine, ovlaštene osobe Financijske policije nisu realizirale istu, nego je tužiteljstvo, dana 20.9.2019. godine, vratilo naredbu sudu, uz navod da je dokumentacija, koja je trebala biti privremeno oduzeta osnovom naredbe suda, dobrovoljno predana. Međutim, iz potvrda o privremenom oduzimanju dokumentacije Finansijske policije, od 12.9.2019. godine i 13.10.2020. godine, te iz zapisnika o privremeno oduzetoj dokumentaciji, od istih datuma, jasno je da se dokumentacija oduzima osnovom zahtjeva tužitlaštva, od 30.8.2019. godine, da bi tek na kraju tih dokumenata, iznad imena osobe koja je bila predstavnik društva ALUMINIJ d.d., napisano da se dokumentacija predaje dragovoljno. Ovdje se poziva na već naprijed iznesene stavove u odnosu na navodnu dobrovoljnu predaju, kada smo se očitovali na dokumentaciju oduzetu od I.K., jer niti ovdje nema zapisnika o dobrovoljnoj predaji.
Dalje, iz obavijesti o izvršenju zahtjeva, od 13.9.2019. godine, drugi pasus, koji je Financijska policija uputila tužiteljstvu, jasno je da je suprotno imperativnim odredbama članka 84. Zakona o kaznenom postupku FBiH, po kojem se privremeno oduzeti predmeti moraju bez odlaganja odnijeti na sud, koji će odrediti gdje će se i pod čijim nadzorom čuvati, stoji da će se privremeno oduzeti dokumenti, po dogovoru sa tužilaštvom, pohraniti u prostorije Finansijske policije. Kao da Zakon o krivičnom postupku ne postoji.
Dakle, ovdje je nejasna i nezakonita linija posjedovanja oduzetih dokumenata, za koje se u svakom trenutku mora znati, gdje se nalaze i pod čijim nadzorom, kao i osnovom čega, te se obrana poziva na odluku Ustavnog suda BiH, od 7.7.2016. godine, u predmetu broj AP-1529/15, vođenom povodom apelacije Marinka Planinića. Također, kako je to obrana već istakla, ovdje nije bilo niti otvaranja privremeno oduzete dokumentacije, što je moralo biti u skladu sa člankom 85. Zakona o kaznenom postupku FBiH.Svejedno, obrana će se, radi opreza i radi zaštite interese klijenta, očitovati u nastavku, na način da sud odbije prigovore obrane u pogledu zakonitosti pribavljanje dokumentacije, te da sud prihvati dokaze u kopiji, osporavajući navode optužnice, koja je zaista pravni nonsense.Srž predmetne optužnice, je da je optuženik, u svojstvu direktora i člana Uprave društva ALUMINIJ d.d. Mostar, odbacio kao neblagovremene ponude društava SIK d.o.o. Mostar i INTERKOMERC d.o.o. Mostar, od 23.5.2011. godine, koje su predane protekom 5 dana, od dana 18.5.2011. godine, na koji dan je Uprava društva Aluminij d.d. Mostar, pod brojem 2118/11, nakon što je Povjerenstvo u sastavu B.Č., I.G., I.M., A.J. i M.Š., pod brojem 2074-3/11, nakon sastanka, održanog dana 18.5.2011. godine, utvrdilo da je najpovoljnija ponuda društva CIBOS d.o.o. Sarajevo i predložilo Upravi društva ALUMINIJ d.d. Mostar, da sa naprijed navedenim društvom zaključi ugovor, donijela meritornu odluku o izboru najpovoljnije ponude, u odnosu na rezanje bivše Tvornice glinice Mostar i prodaje u staru željezo.Teza tužiteljstva je, da je optuženik, ne razmatrajući ponude društava SIK d.o.o. Mostar i INTERKOMERC d.o.o. Mostar, ne vršeći uvid u sadržaj istih, ne obavještavajući ostale članove Uprave i Povjerenstva, ponuda, koje su bile više, od ponude društva C.I.B.O.S. d.o.o. Sarajevo, koje je izabrano kao najpovoljniji ponuđač i sa kojim je zaključen ugovor, nego ih odbacivši kao neblagovremene, oštetio društvo ALUMINIJ d.d. Mostar, u iznosu razlike u cijeni, između stvarno odabrane najpovoljnije ponude društva C.I.B.O.S. d.o.o. Sarajevo i naknadnih ponuda društava SIK d.o.o. Mostar i INTERKOMERC d.o.o. Mostar, dostavljenih protekom 5 dana, od dana kada je već bila donesena odluka o izboru najpovoljnije ponude. Predmetna odluka je bila javna, za istu su znali mnogi djelatnici ALUMINIJA, članovi Povjerenstva i Uprave, pa samim tim i skoro pa cijeli grad Mostar, posebno onaj koga je to zanimalo, kako u odnosu na prihvaćenu cijenu, tako i u odnosu na uvjete predmetne odluke. Vršiti uvid u ponude u trenutku kada je 5 dana ranije već bio izabran najpovoljniji ponuđač, bilo je bespredmetno, niti je I.B., kao direktor društva to smio učiniti, jer su proceduru oko prikupljanja, i obrade pristiglih ponuda, objasnili članovi Povjerenstva, Č., G., M., Š. i J., u svojim iskazima. Uvid u ponude je smjelo i moglo vršiti isključivo povjerenstvo, što je potvrdio i svjedok G..
Obavještavati članove komisije o ponudama koje su pristigle dana 23.5.2011. godine, bespotrebno, jer je njihov posao završio dana 18.5.2011. godine, kada je izabran najpovoljniji ponuđač, što su članovi Komisije, kao i svjedok G., saglasno izjavljuju na sudu. Sve i da I.B. nije obavijestio ostale članove Uprave, o ponudama društava SIK d.o.o. Mostar i INTERKOMERC d.o.o. Mostar, ta radnja ne bi predstavljala nikakvo krivično djelo, niti povredu bilo kojeg propisa ili opšteg akta, a u svojim iskazima članovi Uprave G. i B., su, suprotno navodima iz optužnog akta, istakli da su isti dan ili sutradan o predmetnim ponudama obaviješteni od strane I.B., kao i sa dopisom koje je direktor I.B. poslao društvima SIK d.o.o. Mostar i INTERKOMERC d.o.o. Mostar i da su se sa istim praktički složili.
Svjedoci B. i G. su bili vrlo jasni u svojim izjavama da je posao razgradnje bivše Tvornice glinice, odobrila ranija Uprava, na čelu sa I.L., da je Uprava na čelu sa I.B. samo nastavila taj posao, da je posao oko prikupljanja ponuda vršio član Uprave B., nakon što je E.B. ignorirao njegove zahtjeve da zatraži ponude za sječenje bivše Tvornice glinice, da je gospodin B. slao zahtjeve za dostavu ponuda potencijalnim ponuđačima, uz naznaku da ponude dostave čim prije.Svi članovi Povjerenstva, koji su bili neovisni u svom radu, su suglasni u izjavama da je nakon što su dana 16.5.2011. godine imenovani u Povjerenstvo, dana 18.5.2011. godine, B.Č., kao predsjednik Povjerenstva zakazao sjednicu za dan 18.5.2011. godine, da su na istoj, vodeći računa o kriterijima cijene, roka završetka posla i referenci, po kriterijima za odabir najpovoljnijeg ponuđača, koje su sami donijeli, kao najpovoljnijeg ponuđača, po svim parametrima, odredili društvo CIBOS d.o.o. Sarajevo i da su predložili Upravi, da sa CIBOSOM zaključi ugovor, što su zapisnički jednoglasno konstatirali.Svjedok M.Š. je bio jasan u izjavi da je isključivo društvo CIBOS d.o.o. Sarajevo, uz ponudu, dostavilo i reference za obavljanje posla. Kako je došlo do toga da ponude dostave društva SIK d.o.o. Mostar i INTERKOMERC d.o.o. Mostar budu poslane? Dakle, kada su već bile pristigle 4 ponude za razgradnju bivše Tvornice glinice, dana 17.5.2011. godine, J.J., kao Rukovodilac nabave u ALUMINIJU d.d., je po uputama svog pretpostavljenog E.B., pred kraj radnog vremena, poslao mail društvu SIK d.o.o. Mostar, da dostavi svoju ponudu, navodno do dana 24.5.2011. godine, po navodnoj usmenoj uputi gospodina B.. Ovo proizlazi iz iskaza svjedoka E.B. i J.J.. Jozo J.J. je u svom iskazu bio izričit da je pišući mail postupao po usmenim uputama E.B., da usmene upute nisu bile praksa, te da mu je E.B. dao upute šta ponuda društva SIK d.o.o. treba sadržavati, u pogledu rokova izvršena radova, količine materijala, kao i cijena materijala, na koji je način i poslao mail. Nije jasno, tko je ovaj navodni rok odredio, ali je jasno da poziv SIK - u šalju dvije osobe, koje nisu imale nikakvu službenu ulogu u predmetnom pravnom poslu, a posebno nije jasno, kako je E.B. znao šta ponuda treba sadržavati. Nakon toga, dana 23.5.2011. godine, na adresu ALUMINIJA d.d., stižu dvije identične ponude gore navedenih društava. Ponovno apostrofiramo, da je predmetna odluka Komisije, o izboru najpovoljnijeg ponuđača, od 18.5.2011. godine bila javna, za istu su znali mnogi djelatnici ALUMINIJA, svi članovi Komisije i Uprave, društva koja su slala ponude, pa samim tim i skoro pa cijeli grad Mostar, posebno onaj koga je to zanimalo, kako u odnosu na prihvaćenu cijenu, tako i u odnosu na uslove predmetne odluke. Ovdje je potrebno za napomenuti, da je I.V., kao direktor društva INTERKOMERC d.o.o. Mostar, pred sudom izjavio da ga je navodno netko usmeno obavijestio da dostavi ponudu. Postavlja se pitanje zašto je društvo SIK d.o.o. Mostar baš tog dana i u tom vremenu pozvano da dostavi ponudu, pozvano od strane neovlaštenih osoba, te, kako i zašto baš u tom vremenu, ova dva društva dostavljaju ponude, 5 dana, od dana kada je odabran najpovoljniji ponuđač.
Članom 242. stav 1. tačka c. Zakona o kaznenom postupku FBiH, jasno je i izričito propisano, kako optužnica mora sadržavati opis djela, iz kojeg kojega proizlaze zakonska obilježja djela i sve druge okolnosti, koje su potrebne, da se kazneno djelo što preciznije odredi. Pošto iz činjeničnog opisa predmetnog kaznenog djela, iz predmetne optužnice, uopće ne proizlazi, koji je to propis ili opći akt optuženik navodno povrijedio ( to definitivno nisu članovi 111. stav 3. i 108. Statuta društva ALUMINIJ d.d., kako to tužiteljstvo krivo navodi, jer se optuženi upravo rukovodio tim člancima i inače, ali i u konkretnoj situaciji, a uzgred rečeno, naprijed navedeni članci su općenite naravi ), a također ne proizlazi kakva je to šteta navodno nastupila, smatra kako su predmetni nedostaci i više nego očiti.
Iz samog dispozitiva optužnice jasno je da ovdje ustvari nema štete, nego navodne izmakle dobiti, u iznosu od 2.335.899,80 KM, zbog toga što nisu razmatrane naknadno pristigle i zakašnjele ponude. Po stavu tužiteljstva, da su razmatrane ponude društava SIK d.o.o. Mostar i INTERKOMERC d.o.o. Mostar, društvo ALUMINIJ d.d. Mostar bi više zaradilo, jer su ponude društava SIK d.o.o. Mostar i INTERKOMERC d.o.o. Mostar, bile više, od one koju je Uprava društva ALUMINIJ d.d. Mostar, po preporuci Povjerenstva, izabrala između blagovremeno pristiglih ponuda i o istome donijela odluku, dana 18.5.2011. godine, kada se formalno – pravno ima i smatrati da je zaključen ugovor u odnosu na predmetni pravni posao, sa društvom C.I.B.O.S. d.o.o. Sarajevo, koje je dana 19.5.2011. godine, obaviješteno o odluci i prihvatu ponude.Tužiteljstvo gubi iz vida, da bi tek tada, u slučaju, da je Uprava društva ALUMINIJ d.d. Mostar, te naknadno pristigle ponude uzela u obzir, da ih je razmatrala i prihvatila, u trenutku kada je već izabran najpovoljniji ponuđač, prekršila sve moguće propise, akte i cijeli posao dovela u pitanje i po stavu obrane, u tom slučaju se gospodin E.B. mogao naći u svojstvu osumnjičenog, a društvo ALUMINIJ d.d. suočiti se sa tužbom društva CIBOS d.o.o. Tužiteljstvo i vještak Bebanić se vode tezom “ šta bi bilo kad bi bilo “. Prigovara iskazu vještaka Bebanić.
Vještak je u izjavi rekao da je koristio dokumentaciju iz spisa, koju nije pobrojao u nalazu, što nalaz čini nezakonitim. Dalje je rekao da je koristio izvještaj Financijske policije, kojeg nema u spisu, niti isti može biti dokaz, kao i dokaze sa banke, bankovne izvode, kojih također nema u spisu, a ako postoje u tužilačkom spisu, za pribavljanje istih morala je postojati naredba suda u smislu jasnih odredbi člana 86. Zakona o krivičnom postupku FBiH. Dakle, vještak je, po ličnom kazivanju, za izradu nalaza, koristio dokaze, koji definitivno nisu izvedeni na glavnoj raspravi. I iz ovog razloga je nalaz nezakonit. Vještak je bio zbunjen do te mjere, da je rekao da je cijena tone željeza u to vrijeme bila 360 KM po toni, bez da je mogao obrazložiti kako je to utvrdio, a što mu nije bio niti zadatak. Također, vještak se izjasnio da je njegov nalaz rađen pod pretpostavkom da su društva SIK i INTERKOMERC dobila posao, da su ga završila i izvršila plaćanje po cijeni od 360 KM po toni. Ovdje će se obrana referirati i vratiti na iskaze vlasnika i direktora društava SIK d.o.o. Mostar i INTERKOMERC d.o.o. Mostar, I.K. i I.V.. Obojica su u svojim izjavama, dana 8.6.2022. godine, istakli da nakon prijema dopisa ALUMINIJA d.d. Mostar, od 24.5.2011. godine, nisu vršili uvid u dokumentaciju u odnosu na predmetni posao u društvu ALUMINIJ d.d. Mostar, da su kao dugogodišnji partneri sa ALUMINIJEM, znali da se mogu žaliti Nadzornom odboru, da se nisu žalili, te da su na ta način odustali od ponuda, a svjedok I.K. je čak i rekao da su ponudili preveliku cijenu i da taj posao ne bi mogli ni obaviti. Kakvog onda smisla ima ovaj predmet i nalaz vještaka, koji je kako je gore navedeno, rađen pod pretpostavkom da su društva SIK d.o.o. Mostar i INTERKOMERC d.o.o. Mostar dobila posao, da su ga završila i izvršila plaćanje po cijeni od 360 KM po toni. Nalaz vještaka Bebanića je nezakonit i iz razloga, jer se isti u nalazu upuštao u pravno pitanje, što može i smije, isključivo, sud, kada je u zaključku naveo da su ALUMNIJ d.d. Mostar i Kanton oštećeni, za iznose navedene u zaključku. Ovdje se obrana poziva na presudu Vrhovnog suda FBiH, broj 070-0-Kž-07-000194, od 17.4.2008. godine. Prema prebogatoj i davno raščišćenoj sudskoj praksi i teoretskom pravnom tumačenju predmetnog kaznenog djela, kao imovinska šteta, u smislu istoga, uzima se u obzir samo stvarna šteta, a ne izmakla dobit, kako to tužiteljstvo pogrešno navodi i stavlja na teret optuženiku I.B. u predmetnoj optužnici. Tek nastupanje stvarne imovinske štete, koje ovdje nema, predstavlja objektivni uvjet inkriminacije. ( KZRBiH, sa pregledom sudske prakse – Smail Sokolović, godina 1988., stranica 224, Krivično pravo – Aleksandar Stajić i Nikola Srzentić, godina 1970., stranica 373. i Krivično pravo – posebni dio – Aleksandar Stajić i dr. Milanka Vesović, Sarajevo, godina 1983., stranica 132.)
Iz činjeničnog opisa predmetne optužnice uopšte ne proizlazi, koji je to propis ili opšti akt, navodno povrijedio optuženik, izuzev ako se potpisivanje obavijesti o odbačaju nečega, što je došlo 5 dana nakon donošenja odluke, bez vršenja uvida u ponude, ne smatra povredom nekog propisa ili općeg akta. Pošto je radnja predmetnog krivičnog djela kršenje propisa, jasno je da nema niti ovoga zakonskog obilježja u predmetnoj optužnici.U odnosu na predmetno krivično djelo, počinitelj mora biti svjestan svoga nesavjesnog postupanja, a koje svijesti definitivno nema na strani optuženog, niti je opisana u optužnici, niti proizlazi iz dokaza uz istu.
Navodna vinost, u pogledu umišljaja na počinjenje predmetnog krivičnog djela, na strani optuženika, predstavlja ničim dokazanu konstrukciju tužiteljstva.U prilog pravnim shvaćanjima obrane u prilogu idu brojne odluke i to presude Suda BiH, u predmetima broj S1 2 K 018966 15, optužena Marina Pendeš, X-Kž-06/282-1, optuženi Mladen Ivanić, S1 2 018397 16 Kž, optuženi Sven Alkalaj, S1 2 K 003424 09 K, optuženi Haris Bašić i Enis Ajkunić, S1 2 K 012690 15 Kž, S1 2 K 17936 Kžk, Vrhovnog suda FBiH, broj 03 0 K 012277 16 Kž, te Okružnog suda Banja Luka broj 011 0 Kž 06 000324 i brojna druge.
Obrana se poziva i na rad sudije Suda BiH Branka Perića, koji se odnosi na ovo kazneno djelo, objavljen za CJP Fondacija Centar za javno pravo, a koji u cijelosti potkrepljuje pravna shvatanje obrane optuženog, u odnosu na predmetno krivično djelo.
Branilac optuženog je u uvodnoj riječi izjavio da je u ovome predmetu, procesno i suštinski jedino moguće izreći oslobađajuću presudu. Obrana je u uvodnoj riječi, istakla prigovor nezakonitosti svih materijalnih dokaza, te posljedično grafološkog i finansijskog vještačenja, te samim time i iskaza vještaka Franjića i Bebanića, a nakon provedenog postupka, smatramo da su ti prigovori obrane i više nego osnovani. Uprkos činjenici da za barem 7 materijalnih dokaza, kojima tužilaštvo namjerava dokazati navodnu krivnju gospodina Bradvice, ne postoje niti originali, niti ovjerene kopije, tužilašttvo je iste predalo kao dokaze, ne osvrćući se na prigovore obrane. Člana 289. Zakona o krivičnom postupku FBiH, je jasan, te se neovjerene kopije ne mogu korisiti kao dokaz, jer su nezakonite i nevjerodostojne.
U završnoj riječi, branilac prigovara na materijalni dokaz, Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, od 16.8.2010. ili 2013. godine ( pošto je isti očito prepravljan ), na kojem su popisani dokazi, koji su navodno dobrovoljno predani od strane I.K.. Procedura oduzimanja predmeta od I.K. je nezakonita, jer ne postoji potvrda o privremeno oduzetim predmetima, u smislu člana 82. Zakona o krivičnom postupku FBiH, a na zapisniku je dopisano da su dokumenti pobrojani u potvrdi navodno dobrovoljno predati. Vrhovni sud FBiH je u predmetu Serđo Balić, jasno naznačio da u slučaju dobrovoljne predaje, mora biti sačinjen zapisnik o dobrovoljnoj predaji, kojeg ovdje nema, a predmetni dokumenti, koji su u kopiji, su ovjereni pečatom društva SIK d.o.o. Mostar, koje definitivno nije nadležno za ovjere dokumenata.
Takođe, predmetni zapisnik je prepravljan u broju u datumu. Stoga smatra da su sve ovo nezakoniti, ali i nevjerodostojni dokazi. Nadalje, iako je imalo naredbu za pretresanjem prostorija društva ALUMINIJ d.d., izdanu od strane Kamtonalnog suda Mostar, dana 27.8.2019. godine, ovlaštene osobe Finansijske policije nisu realizovale istu, nego je tužilaštvo, dana 20.9.2019. godine, vratilo naredbu sudu, uz navod da je dokumentacija, koja je trebala biti privremeno oduzeta osnovom naredbe suda, dobrovoljno predana.
Međutim, iz potvrda o privremenom oduzimanju dokumentacije Financijske policije, od 12.9.2019. godine i 13.10.2020. godine, te iz zapisnika o privremeno oduzetoj dokumentaciji, od istih datuma, jasno je da se dokumentacija oduzima osnovom zahtjeva tužiteljstva, od 30.8.2019. godine, da bi tek na kraju tih dokumenata, iznad imena osobe koja je bila predstavnik društva ALUMINIJ d.d., napisano da se dokumentacija predaje dobrovoljno. Dalje navodi da iz obavijesti o izvršenju zahtjeva, od 13.9.2019. godine, drugi pasus, koji je Financijska policija uputila tužiteljstvu, jasno je da je suprotno imperativnim odredbama članka 84. Zakona o krivičnom postupku FBiH, po kojem se privremeno oduzeti predmeti moraju bez odlaganja odnijeti na sud, koji će odrediti gdje će se i pod čijim nadzorom čuvati, stoji da će se privremeno oduzeti dokumenti, po dogovoru sa tužilaštvom, pohraniti u prostorije Financijske policije. Kao da Zakon o krivičnom postupku ne postoji. Dakle, nejasna je i nezakonita linija posjedovanja oduzetih dokumenata, za koje se u svakom trenutku mora znati, gdje se nalaze i pod čijim nadzorom, kao i osnovom čega. Odbrana se poziva na odluku Ustavnog suda BiH, od 7.7.2016. godine, u predmetu broj AP-1529/15, vođenom povodom apelacije Marinka Planinića, u kojoj je eksplicirana zakonska obaveza u pogelu čuvanja predmeta. Nije bilo otvaranja privremeno oduzete dokumentacije, što je moralo biti u skladu sa članom 85. Zakona o krivičnom postupku FBiH.
Srž predmetne optužnice, je da je optuženik, u svojstvu direktora i člana Uprave društva ALUMINIJ d.d. Mostar, odbacio kao neblagovremene ponude društava SIK d.o.o. Mostar i INTERKOMERC d.o.o. Mostar, od 23.5.2011. godine, koje su predane protekom 5 dana, od dana 18.5.2011. godine, na koji dan je Uprava društva Aluminij d.d. Mostar, pod brojem 2118/11, nakon što je Komisija u sastavu B.Č., I.G., I.M., A.J. i M.Š., pod brojem 2074-3/11, nakon sastanka, održanog dana 18.5.2011. godine, utvrdilo da je najpovoljnija ponuda društva CIBOS d.o.o. Sarajevo i predložilo Upravi društva ALUMINIJ d.d. Mostar, da sa naprijed navedenim društvom zaključi ugovor, donijela meritornu odluku o izboru najpovoljnije ponude, u odnosu na rezanje bivše Tvornice glinice Mostar i prodaje u staru željezo.
Teza tužilaštva je, da je optuženi, ne razmatrajući ponude društava SIK d.o.o. Mostar i INTERKOMERC d.o.o. Mostar, ne vršeći uvid u sadržaj istih, ne obavještavajući ostale članove Uprave i Povjerenstva, ponuda, koje su bile više, od ponude društva C.I.B.O.S. d.o.o. Sarajevo, koje je izabrano kao najpovoljniji ponuđač i sa kojim je zaključen ugovor, nego ih odbacivši kao neblagovremene, oštetio društvo ALUMINIJ d.d. Mostar, u iznosu razlike u cijeni, između stvarno odabrane najpovoljnije ponude društva C.I.B.O.S. d.o.o. Sarajevo i naknadnih ponuda društava SIK d.o.o. Mostar i INTERKOMERC d.o.o. Mostar, dostavljenih protekom 5 dana, od dana kada je već bila donesena odluka o izboru najpovoljnije ponude. Predmetna odluka je bila javna, za istu su znali mnogi djelatnici ALUMINIJA, članovi Komisije i Uprave, pa samim tim i skoro pa cijeli grad Mostar, posebno onaj koga je to zanimalo, kako u odnosu na prihvaćenu cijenu, tako i u odnosu na uvjete predmetne odluke.
Vršiti uvid u ponude u trenutku kada je 5 dana ranije već bio izabran najpovoljniji ponuđač, bilo je bespredmetno, niti je I.B., kao direktor društva to smio učiniti, jer su proceduru oko prikupljanja, i obrade pristiglih ponuda, objasnili članovi Povjerenstva, Č., G., M., Š. i J., u svojim iskazima.
Uvid u ponude je smjelo i moglo vršiti isključivo Komisija, što je potvrdio i svjedok G.. Branilac smatra da sve i da I.B. nije obavijestio ostale članove Uprave, o ponudama društava SIK d.o.o. Mostar i INTERKOMERC d.o.o. Mostar, ta radnja ne bi predstavljala nikakvo krivično djelo, niti povredu bilo kojeg propisa ili općeg akta, a u svojim iskazima članovi Uprave G. i B., su, suprotno navodima iz optužnog akta, istakli da su isti dan ili sutradan o predmetnim ponudama obaviješteni od strane I.B., kao i sa dopisom koje je direktor I.B. poslao društvima SIK d.o.o. Mostar i INTERKOMERC d.o.o. Mostar i da su se sa istim praktički složili. Svjedoci B. i G. su bili vrlo jasni u svojim izjavama da je posao razgradnje bivše Tvornice glinice, odobrila ranija Uprava, na čelu sa I.L., da je Uprava na čelu sa I.B. samo nastavila taj posao, da je posao oko prikupljanja ponuda vršio član Uprave B., nakon što je E.B. ignorisao njegove zahtjeve da zatraži ponude za sječenje bivše Tvornice glinice, da je gospodin B. slao zahtjeve za dostavu ponuda potencijalnim ponuđačima, uz naznaku da ponude dostave čim prije. Posebno napominje da su članovi Komisije, koji su bili nezavisni u svom radu, su saglasni u izjavama da je nakon što su dana 16.5.2011. godine imenovani u Komisiju, dana 18.5.2011. godine, B.Č., kao predsjednik Komisijezakazao sjednicu za dan 18.5.2011. godine, da su na istoj, vodeći računa o kriterijima cijene, roka završetka posla i referenci, po kriterijima za odabir najpovoljnijeg ponuđača, koje su sami donijeli, kao najpovoljnijeg ponuđača, po svim parametrima, odredili društvo CIBOS d.o.o. Sarajevo i da su predložili Upravi, da sa CIBOSOM zaključi ugovor, što su zapisnički jednoglasno konstatovali. Svjedok M.Š. je bio jasan u izjavi da je isključivo društvo CIBOS d.o.o. Sarajevo, uz ponudu, dostavilo i reference za obavljanje posla.
Smatra da je potrebno za napomenuti, da je I.V., kao direktor društva INTERKOMERC d.o.o. Mostar, pred sudom izjavio da ga je navodno neko usmeno obavijestio da dostavi ponudu.
Upućuje na odredbe člana 242. stava 1. tačka c. Zakona o krivičnom postupku FBiH, kojim je jasno je i izričito propisano, kako optužnica mora sadržavati opis djela, iz kojeg kojega proizlaze zakonska obilježja djela i sve druge okolnosti, koje su potrebne, da se kazneno djelo što preciznije odredi. Prigovara da iz činjeničnog opisa predmetnog krivičnog djela, iz optužnice, uopšte ne proizlazi, koji je to propis ili opšti akt optuženik navodno povrijedio ( to definitivno nisu čl. 111. stav 3. i 108. Statuta društva ALUMINIJ d.d a također ne proizlazi kakva je to šteta navodno nastupila. Iz samog dispozitiva optužnice jasno je da ovdje ustvari nema štete, nego navodne izmakle dobiti, u iznosu od 2.335.899,80 KM, zbog toga što nisu razmatrane naknadno pristigle i zakašnjele ponude.
Vještak finansijske struke, Bebanić Ahmet je u izjavi rekao da je koristio dokumentaciju iz spisa, koju nije pobrojao u nalazu, što nalaz čini nezakonitim. Dalje je rekao da je koristio izvještaj Financijske policije, niti isti može biti dokaz, kao i dokaze sa banke, bankovne izvode, kojih također nema u spisu, a ako postoje u tužilačkom spisu, za pribavljanje istih morala je postojati naredba suda u smislu jasnih odredbi člana 86. Zakona o krivičnom postupku F BiH. Dakle, vještak je, po osobnom kazivanju, za izradu nalaza, koristio dokaze, koji definitivno nisu izvedeni na glavnoj raspravi. I iz ovog razloga je nalaz nezakonit.
Nalaz vještaka Bebanića je nezakonit i iz razloga, jer se isti u nalazu upuštao u pravno pitanje, što može i smije, isključivo, sud, kada je u zaključku naveo da su ALUMNIJ d.d. Mostar i Kanton oštećeni, za iznose navedene u zaključku.
Ovdje se odbrana poziva na presudu Vrhovnog suda FBiH, broj 070-0-Kž-07-000194, od 17.4.2008. godine. Nadalje, navodi da se kao imovinska šteta, u smislu istoga, uzima se u obzir samo stvarna šteta, a ne izmakla dobit, kako to tužilaštvo pogrešno navodi i stavlja na teret optuženiku Ivi Bradvica u predmetnoj optužnici.
Tek nastupanje stvarne imovinske štete, koje ovdje nema, predstavlja objektivni uslov inkriminacije. ( KZRBiH, sa pregledom sudske prakse – Smail Sokolović, godina 1988., stranica 224, Krivično pravo – Aleksandar Stajić i Nikola Srzentić, godina 1970., stranica 373. i Krivično pravo – posebni dio – Aleksandar Stajić i dr. Milanka Vesović, Sarajevo, godina 1983. stranica 132. )
Branilac prigovara sklopu optužnice iz koje ne proizilazi umišljaj.
U odnosu na predmetno krivično djelo, počinilac mora biti svjestan svoga nesavjesnog postupanja, a koje svijesti definitivno nema na strani optuženog, niti je opisana u optužnici, niti proizlazi iz dokaza uz istu. Navodna vinost, u pogledu umišljaja na počinjenje predmetnog krivičnog djela, na strani optuženog, predstavlja ničim dokazanu konstrukciju tužilaštva.
U prilog pravnim shvatanjima obrane u prilogu idu brojne odluke i to presude Suda BiH, u predmetima broj S1 2 K 018966 15, optužena Marina Pendeš, X-Kž-06/282-1, optuženi Mladen Ivanić, S1 2 018397 16 Kž, optuženi Sven Alkalaj, S1 2 K 003424 09 K, optuženi Haris Bašić i Enis Ajkunić, S1 2 K 012690 15 Kž, S1 2 K 17936 Kžk, Vrhovnog suda FBiH, broj 03 0 K 012277 16 Kž, te Okružnog suda Banja Luka broj 011 0 Kž 06 000324.
Optuženi je u završnoj riječi izjavio da se pridružuje završnoj riječi branioca, te dodao da nakon završenog dokaznog postupka i svih izvedenih dokaza jedino što sa sigurnošću može reći da niti jedan navod optužnice, ali niti jedan nije dokazan i da se u njegovim radnjama ne stiču onako kako su opisane u dispozitivu optužnice niti jedno od dva zakonska obilježja ovog krivičnog djela. Naprotiv, smatra da iz svih iskaza saslušanih svjedoka, a u potpunosti i svih materijalnih dokaza proizlazi da su ključne činjenice koje su nesporno utvrđene i nijedna strana u postupku ih ne dovodi u pitanje. Te činjenice je taksativno pobrojao, dakle činjenica da su i komisija i uprava donijeli identičnu odluku o tome koja je ponuda najpovoljnija, a pri tome uopšte nisu razmatrane ponude SIK-a i INTERCOMMERCA s obzirom da su došle što se i vidi 5 dana nakon te odluke. Drugo, odmah je informisao oba člana uprave i obavijestio te firme da njihove ponude nisu razmatrane i polazeći od toga da imaju pravo prigovora u nadzornom odboru ukoliko su nezadovoljni, a to je uradio i iz razloga jer nije imao nikakvu obavezu, ali to i nije bila nikakva odluka, jer je već odluka već zajednički bila donesena. Obavijest je išla samo kao obavijest, a ne kao odluka. Nesporno je i to da je pravni okvir u konkretnom slučaju za postupanje i povjerenstva i uprave bile su odluke nadzornog odbora, bio je statut društva i naputak o radu povjerenstva koje većina svjedoka u svojim iskazima je i isticala kojim je zapravo ne samo bilo određeno da povjerenstvo određuje kriterije za vrednovanje tih ponuda nego i sve ostale druge stvari. Iz Statuta i ovog Uputstva jasno je da je on kao direktor imao samo dvije obaveze i to prva je da formira komisiju i to je učinjeno na način kako je to predviđeno i druga obaveza je bila da učestvuje u radu uprave kod donošenja konačne odluke o najpovoljnijoj odluci zajedno sa ostala dva člana uprave.
Dalje, nesporna je činjenica da u svojstvu direktora, pogotovo bez znanja druga dva člana uprave, nije donosio nikakvu odluku, što decidno i potvrđuju oba člana uprave i drugo je nesporno da u konkretnom slučaju niko od ovih naknadnih ponuđača nije podnosio nikakav prigovor, a isto tako na kraju je potpuno jasno da je predsjednik komisije podnio izvještaj o nhjihovom radu i upravi I nadzornom odboru dana 24.07.2012. godine i da na taj izvještaj nije bilo nikakvih primjedbi. Da zaista niti jedan navod nije dokazan najvidljivije je ako te navode iz dispozitiva optužnice blic suprotstavimo sa izvedenim dokazima onda će se tek vidjeti da navod nije izvršio uvid u dokumentaciju, da zapravo nije bio ničim ni obavezan kako to užilac utvrdi u svojoj završnoj riječi, ali isto tako i navodi da nije obavijestio komisiju, što nije bio ni u obavezi, prema Uputstvu. Treći navod da nje obavijestio ostala dva člana uprave i da je donio odluku, oba člana uprave u svojstvu svjedoka izjavljuju sasvim suprotno. Četvrti navod, zaposlenik društva ga je obavijestio, zorno govori o tome da ni tužilac sam ne vjeruje tome u tom dijelu tom svjedoku jer je svjedok ustvrdio u istrazi sasvim drugačiji, da joj je dao te ponude, a ne da je ona mene obavijestila kako je kasnije u dispozitivu optužnice kasnije naveo, a to ima svoje razloge zašto. Navod „nego su iste odbacili“ jednostavno nije tačan, dobija se utisak da ni tužiocu nije jasna identičnost između odbaciti i ne razmatrati s jedne strane i velika razlika u odnosu na odbiti s druge strane. Dalji navod kaže „zanemario ove dvije ponude“, kako je zanemario kada ih je obavijestio da nisu razmatrane, a sve s ciljem da mogu iskoristiti svoje pravo za podnošenje prigovora.
Dalji navod, „propustio utvrditi da su ove dvije ponude povoljnije“, pa svi svjedoci kažu, da se zna ko utvrđuje koja je ponuda najpovoljnija, a to je komisija i nakon toga uprava. Ja nisam ništa sam mogao sam utvrđivati koja ponuda je povoljnija samostalno. Kaže „onemogućio upravu da utvrdi da su ove dvije ponude povoljnije“, to totalno podvrgavaju iskazi oba člana uprave. Na koncu zadnji navod „onemogućio upravu da s njima zaključi ugovor“, ovaj navod zaista govori o krajnjoj tendenciji jer uprava sa zaključivanjem ugovora nema ama baš ništa. Ugovor se smatra zaključenim onog dana kada je izvršen izbor ponude, a ovdje je izvršen izbor ponude 18. a 19. najpovoljniji ponuđač obaviješten. I ugovorena cijena u vrijeme zaključenja ugovora kaže nije bila najpovoljnija, a svi članovi komisije kažu suprotno, da su oni i izabrali najpovoljniju ponudu, a to što je ova ponuda došla 5 dana nakon toga to je što bi žargonski rekli „drugi par rukava“. Misli da se svi iskazi svjedoka, koje je predložilo tužilaštvo, mogu prihvatiti u cijelosti i da im se može prikloniti vjera, osim iskaza svjedoka A.J. koja u većem dijelu govori istinu, a sve je u cilju izbjegavanja vlastite krivične odgovornosti, jer ona je i pravnik i član komisije. Kod ovog iskaza tužilac je bio svjestan da ne govori istinu, pa veći dio nije ni prihvatio, a mogao je i trebao je da tragom tog iskaza utvrdi ko je uzeo dvije ponude s protokola, ove ponude naknadne, kome ih je predao, a ko ih je predao na protokol. Možda je to bila jedna te ista osoba. Gdje i kod koga su završile te ponude, kako to da je baš ona jedina od svih članova povjerenstva izvršila uvid u te ponude, te kako ona jedina zaključuje da su ove ponude bile povoljnije, a sve ovo je mogao tužilac mogao lako utvrditi uz malo više želje i truda, a vremena je bilo 9 godina J.J. kaže da je po nalogu svog šefa putem e-mail-a izdiktirao SIK-u elemente ponude koji bi ovi trebali poslati za 5 dana da bi bili najpovoljniji, a da bi sve bilo uredu i u roku, odredio je rok bez da obavijesti ikoga iz komisije i uprave. Znači, kod ovakvog iskaza tužilac ne ide dalje i ne postavlja nikakva dodatna pitanja iako ovo traži ovakav iskaz traži milion pitanja kao da ga je strah odgovora koje bi mogao dobiti, pri čemu gubi iz vida da je do njega direktno dopro glas o počinjenju drugog kaznenog djela. Što se tiče vještaka isti je vještačio pravni propis, a to ne može niti se to od njega smije to tražiti, nego se ovaj vještak može izjašnjavati samo u činjenicama, a drugi nalaz što nije uzimao uzorke mog potpisa i to najmanje 10 puta na posebnom listu papiru pred njim, nego je otišao u CIPS i upoređivao. Nadalje, oba ta nalaza su ujedno vrlo nestručno urađena i kao takva su nedopuštena. A oba su krajnje nepotrebna. Zar je potrebno angažovati vještaka da oduzme dva broja što može uraditi svako dijete u drugom razredu osmogodišnje škole. Ovakvi alibi nalazi su pravi primjer neracionalnog trošenja budžetskih sredstava. Za ovakvo postupanje tužitelja imam samo jednu adekvatnu riječ, a ovom prilikom neću izgovoriti radi poštovanja. Ovdje se radi o blanketnom krivičnom djelu, znači o djelu kod koga je radnja izvršenja propisana u nekoj drugoj normi. U konkretnom slučaju odredbom člana 108. i 111. Statuta društva, pa da bi stajalo da sam ovo djelo počinio mora stajati da je prekršio te odredbe i da je u optužnici način kršenja usuglašen s tim. Znači, kao radnja izvršenja zakon izričito navodi kršenje propisa, ne znam da li neko ovdje vidi od nas koji smo tu od početka suđenja ili može vidjeti kršenje bilo kog propisa. Ovdje nema kršenja propisa.
Što se tiče drugog zakonskog obilježja djela, smatram da je moj branlac sve decidno rekao
U toku glavnog pretresa provedeni su dokazi tužilaštva i to saslušanjem svjedoka Ž.B., B.Č., I.M., I.G., M.Š., A.J., E.B., J.J., V.O.,I.V., I.K.i M.G., vještaka Alojz Franjić i Ahmed Bebanić, te materijalni dokazi i to
U optužnici nije predloženo provođenje dokaza Finansijske policije Federalnog ministarstva finansija F BiH, ali je tužilac na glavnom pretresu proveo dokaze ove institucije i to :
-Potvrda o privremenom oduzimanju dokumentacije kod privrednog drušztva Aluminij d.o.o. Mostar, od 12.9.2019. godine,
- Zapisnik o privremeno oduzetoj dokumentaciji kod Aluminij d.o.o. Mostar, od 12.9.2019. godine,
- Obavijest o izvršenju Zahtjeva od 13.9.2019. godine,
- Zapisnik o privremeno oduzetoj dokumentaciji kod Aluminij d.o.o. Mostar, od 13.10.2020. godine,
- Potvrdu o privremneom oduzimanju dokumenatacije kod Aluminij d.o.o. Mostar, od 13.10.2020. godine,
- Dopis od 14.10.2020. godine.
Svjedok Ž.B., je izjavio da je zadnje tri godine radio kao izvršni direktor za tehnička pitanja i razvoj, te bio član uprave, od 2011. do kraja 2013. godine. Članovi uprave su bili gospodin I.B., gospodin M.G., izuzev njega.
I.B. je bio direktor društva, M.G. izvršni direktor za ekonomsko – finansijsko komercijalne poslove. Fabrika se nalazi na lokaciji iza Jasenice, između Jasenice i Baćevića, na tom prostoru su se nalazili proizvodni pogoni, elektroliza, ljevaonica, anode, koji su bili u funkciji, te drugi dio je bio tzv. Tvornica glinice, koja nije bila u funkciji od 1992. godine.
Nije se moglo izvršiti pokretanje tvornice glinice iz razloga što su, zbog ratnih dejstava, rudnici boksita unutar BiH su bili van rada, bili su devastirani, sama tvornica nije tokom rata zaustavljena na način da bi se moglo bez ogromnih finansijskih sredstava ponovo pokrenuti.
Dolazile su stručne grupe unutar Aluminija u ranijim periodima poslije rata pravili neku analizu o mogućnosti pokretanja glinice, ali su odustali ili su naveli neki enormni iznos potreban za pokretanje. Prethodna uprava je donijela odluku, odnosno, nadzorni odbor je to potvrdio kao ekonomski opravdanu inicijativu da se obzirom na starost postrojenja obzirom na materije koje se nalaze unutar tih postrojenja na njihovu ekološku opasnost da se ide u razgradnju tvornice glinice. Aluminij, d.d. Mostar nije imao kapacitete i ljudske resurse i potrebnu opremu da sam krene u realizaciju tog projekta razgradnje. Tražio se pogodan izvođač radova.
Prema tome, odluka o razgradnji tvornice glinice je donešena od strane prethodne uprave. Čak se sa vlastitim snagama napravio jedan prvi korak da se vidi mogućnost vađenja hidrata iz postrojenja, nakon toga je došlo do promjene uprava, te su po dolasku na funkciju, zatekli neke početne radove, to je bilo u periodu jesen – zima 2010 – 2011. U tim nekim prvim poslovima vidjelo se da mi nemju kapaciteta ljudskih, stručnih da to rade i onda je donijeta odluka da ti se poslovi moraju završiti jer ekološki je to bio opasan prostor unutar Aluminija.
Svjedok je obavijestio direktora komercijale E.B., poslao mu informaciju da je na sastanku uprave donešena odluka da se ti poslovi nastave i da se on potrudi naći zainteresirane izvođače radova. E.B. se nije potrudio, jer nije dostavio nikakvu povratnu informaciju tokom ovog čitavog procesa aktivnosti, onda vidjevši da taj dio ne ide, direktor I.B. i svjedok su u razgovoru došli na ideju, obzirom da je Željezara Zenica, u kojoj je svjedok nekada radio, bila veliki potrošač starog željeza da im se obrate sa informacijom ako su zainteresovani obzirom da se radi o nekih 20-ak hiljada tona mogućeg materijalan.
Nakon toga se direktor I.B. u više navrata, misli dvaput, memorandumom obratio sa informacijom da idemo u taj posao i ako žele, ako su zainteresovani.
Obzirom da na taj upit nisu dobili neki odgovor pozitivan ili negativan onda je direktor I.B. svjedoku rekao da proba naći nekog od zainteresovanih, što je i uradio, na internet je ukucao staro željezo, pojavile su se imena nekih firmi, poslao im je informaciju, uprava je odlučila da ide u tom smislu i da traže ako su zainteresirani u što kraćem roku da se jave.
Ponude su stigle I-mailom na sekretara Aluninija i proslijeđene su komisiji za odabir. Ponude je uvijek razmatrala komisija.
Kod formiranja komisije izvršni direktor za tehnička pitanja i razvoj predlože dva predstavnika iz svoje službe, direktno M.G. kao izvršni direktor za financijsko komercijalne poslove je predložio predstavnike svoje službe i misli tu je bio predstavnik pravne službe. Mislim da je povjerenstvo sačinjavalo pet članova, ispred svoje službe svjedok je predložio B.Č. i I.G. kao predstavnike tehničke strane, ispred financijsko – komercijalne službe su bili predstavnici I.M. i Š. i pravnica A.J..
Komisija je po propisanim procedurama izvršila izbor najboljeg ponuđača, a u obzir se uzimaju cijena, kvalitet, reference, na osnovu koje komisija vrši vrednovanje prispjelih ponuda. Komisiji nisu dostavljena nikakva posebna uputstva niti je to bila praksa, radili su samostalno.
Čuo je da su firme SIK, d.o.o. Mostar i Intercommerc, d.o.o. Mostar kasnije dostavile ponudu, da su one došle nakon završenog postupka te da nisu uzete u razmatranje. Napominje da Komisiji nije davao nikakva uputstva, smatrajući da treba da rade opo Uputstvu, da je to dovoljno.
Tužilac je upozorio na razilku u iskazu u odnosu na istragu kada je svjedok izjavio: „…također koliko se sjećam ovog razgovora mislim da je direktor I.B. ovakvu odluku objašnjavao činjenicom da firma Sik ima pravo na žalbu, pa ukoliko je nezadovoljan da istu iskoristi“, te je potvrdio da je tako i da je to praksa, da se ostavlja pravo žalbe onim firmama koje nisu izabrane.
Uvid ni u jednu pondu nije vršio.
U kompletnoj komunikaciji se koristio termin što prije, ne sjeća se da je bio određen bilo kakv rok jer je naglasio da je jedan dio bio otvoren u tvornici glinice ovog hidrata, to je bila ekološki veoma opasna situacija, tako da su se svi fokusirali, kako bi spriječili oticanje hidrata u ove odvode oborinskih voda da ne ode u Neretvu.
Nije mu poznata komunikacija E.B. sa bilo kim u vezi navedenog posla. I-mail-om poslao E.B. informaciju da je uprava donijela odluku da se ide u te poslove razgradnje i da se angažira oko traženja zainteresiranih stranaka.
Ponavlja da nije dobio nikakvu povratnu informaciju, te da je preduzeto sve da se što prije pristupi poslu. Uprava nije preferirala nijednu firmu.
Komisija je završila svoj posao, napravila zapisnik, odnosno, prijedlog, odluku o odabiru najpovoljnijeg izvođača i ta odluka je proslijeđena direktoru društva na uvid, i oni su završili svoj posao.
Nadzorni odbor je usvojio izviještaj predsjednika komisije o završetku radova na razgradnji, nije bilo primjedbi, nije bilo nekih negativnih komentara, usvojeno je u tom obliku u kojem je to podnešeno.
U tehničko – tehnološkom dijelu je sve prošlo u najboljem redu, misli da je bila jedna sitna povreda na radu, sve drugo je bilo bez problema i ekoloških i ekološki, a zna i da su postignuti financijski efekti koji mislim da su kraj 2011. godine uticali da Aluminij završi sa nekim oko čini mi se milijun maraka u plusu. Nije bilo nikakve štete, a bilo je izvjesna korist.
Direktor nikad nije samostalno donosio odluke.
Obe ponude koje su sporne su došle van roka koji je ostavljen za prikupljanje najbolje ponude. Nas ovaj iskaz nije bilo primjedbi i sud mu je polonio vjeru u cjelosti.
Zapisnik o saslušanju svjedoka od 18.9.2019. godine u KT HNK, je uložen na okolnost različitosti iskaza svjedoka na glavnom pretresu i u istrazi, a razlika je nebitna za donošenje odluke i odnosi se na komunikaciju sa svjedokomE.B..
B.Č., izjavljuje da je radio u Aluminiju u periodu od prije rata od 1982. i iza rata je nastavio odmah raditi. Bio je direktor GOS-a, to je glinica, to je dio tvornice, to su silosi u luci Ploče, silos ovdje u Mostaru. Članovi uprave tokom 2011. godine, su bili I.B., B. i G.. U tom periodu je bio imenovan u razne komisije, ali i u pkomisiju za odabir najbolje ponude za deliciju glinice. Imenovao ga je direktor. Predsjednik komisije je bio svjedok, jedan član je bio I.G., jedan član je bila pravnica, neko iz finansija, M. i jedan iz komercijale, to je Š.. Ponude dođu na protokol, iz komisije je trebalo otići na protokol, uzeti sve što je pristiglo i onda se na komisiji, trebao bi to predsjednik reći da li su se stekli uslovi da ih počnu otvarati. Misli da je rok za odgovor bio osam dana, ali nije siguran. Odredili su datum do kada će čekati i ostale ponude su došle nakon tog datuma. Dana 17.5.2011. godine su došle ponude, a odlučivano je 18.5.2011. godine. Stigle su četiri ponude. Kriteriji su bili obična cijena, rokovi, zatim, prvo se gleda kako se firme što dođu, kriterijumi za odabir bi trebalo biti i neka njihova referenca.
Poslije je čuo, ne sjeća se od koga, da je poslata i ponuda od strane SIK, d.o.o. Mostar, ali nijednu novopristiglu ponudu nije vidio niti imao u rukama.
Od dana imenovanja do donošenja odluke je prošlo 15 dana. U vrijeme odlučivanja nije stigla ponuda SIK-a u Aluminij d.d. Mostar.
Tužilac je predočio ponovo zapisnik u kojem piše „ja tih dana kada se pričalo da je u firmi egzistirala ponuda SIK-a nisam imao priliku vidjeti sadržaj te ponude, međutim tih dana se pričalo o cijeni koja je nuđena od strane SIK-a, čuo sam da se spominje cijena od 360,00 KM po toni“, te je svjedok odgovorio da je tako, ali da je to saznao 3-4- dana poslije donošenja odluke.
Na poseban upit optuženog svjedok je odgovorio da komisiju, odnosno članove direktor nije kontaktirao u vezi izbora najboljeg ponuđača niti je na bilo koji način uticao na njih.
Ispred komisije sa protokolom kontaktirala i obavljala sve tzv. Tehničke poslove za komisiju, pravnica A.J.. Dodaje na dalji upit da je Nadzorni odbor usvojio izvještaj o završetku radova na razgranji. Na iskaz nije bilo prigovora, iskaz je suglasan sa materijalnim dokazima i iskazima ostalih svjedoka koji su bili članovi komisije, tako da je prihvaćen istinitim. Negira da je za Aluminij nastpila ikakva šteta, te smtara da je ovim poslom nastala velika korist, jer su mogli vršiti plaćanje dobavljačima,a što ranije nisu mogli zbog finansijske situacije u Aluminiiju.
Svjedok I.M., u Aluminiju zaposlen od 1984. godine do 2014. godine, u 2011. godini na mjestu Direktora financijskog sektora. Bio je član komisije za razgradnju bivše glinice. Nabrojao je članove komisije, objasnio način imenovanja, način rada komisije i kako su izabrali najboljeg ponuđača. A.J. je bila radnik u upravno – pravnom sektoru.
Na poseban upit optuženog je odgovorio da nije nastala nikakva šteta ovim poslom, nego suprotno, korist i objasnio je da je zadnja godina koju je Aluminij završio u plusu, upravo zbog ovog posla. Zafirme SIK i INTERCOMMERC, vlasnici su mu prijatelji, misli da nisu mogli završiti posao. Iskaz u dijelu suglasan sa ostalim iskazima svjedoka u dijelu koji se odnosi na način imenovanja, način rada komisije i kako je izabran najbolji ponuđač, te je u tom dijelu i prihvaćen, a u pogledu nastanka štete iskaz je subjektivan i svjedok nije kompetentan da da svoje mišljenje kao fakat bitan za donošenje odluke.
I.G. je izjavio da je 2011. godine bio direktor tvornice anoda, a u to vrijeme je bio direktor društva Gdin I.B.. Potvrđuje da je bio u komisiji za odabir ponuđača za rušenje tvornice glinice, koju je imenovao Nadzorni odbor I direktor društva. Misli da je bilo pet članova komisije. Zadatak komisije je bio da od pristiglih ponuda odabere najpovoljniju ponudu. Napominje da je bio u puno komisija I bila mu je poznata procedura. Ponude koje su bile na protokolu, donesu se u komisiju I komisija bi raspravljala o određenim uputstvima koji se već postojalo da bi se donijela tačna odluka. Ne sjeća se koliko je tačno ponuda bila, ali se sjeća parametara za odabir, a to su cijena, rok izvršenja radova, mogućnost izvođača samih radova na datome problemu odnosno rušenju tvornice. Najpovoljnija ponuda je odabrana I komisija je to vratilo na protokol, a tim činom je njegov rad u komisiji završen.
Od strane tužioca je upozoren na razliku u iskazu u istarzi na glavnom pretresu, te je svjedok izjavio da može biti da ga je za člana komisije imenovala I uprava ili je to bio nadzorni odbor, nije siguran. Predsjednik komisije je bio B.Č.1 I odluka je donesena jednoglasno, te je tu odluku prihvatio nadzorni odbor. Firme Sik I Interkomerc kao partneri Aluminija su mogle obaviti posao, ali ne bi mogle kompletan posao, jer nisu imali sredstva npr velike dizalice, morali bi angažovati opet sa strane podizvođača da bi mogli obaviti taj posao. Firma CIBOS je imala sve navedeno. Tvrdi da direktor I.B. njega nije kontaktirao ni na koji način u vezi odabira najboljeg ponuđača.
Što se tiče same glinice ističe da je proveo cijeli svoj rad tu kao inžinjer, zadnju godinu je proveo na održavanju. Posao sa tvornicom Glinice je bio opasan, iz razloga što se radilo sa opasnim materijalima, lužinom, mazutom, itd. a izlučivači, njih četrnaest, visoki su 30 metara, a to je trebalo srušiti.
Na poseban upit optuženog je izjavio da ga nakon donošenja odluke komsije nije ništa interesovalo niti je išta dalje radio u vezi toga, niti je vidio naknadne ponude. Cijena koju je ponudio Cibos koji je izabran kao najpovoljniji ponuđač bila zaista najpovoljnija u vrijeme zaključenja ugovora. Misli da za Aluminij nije nastupila nikakva šteta. Objašnjava da je cijena, ikao je glasila za metal, ukupno 260,00 KM, bila jedinstvena cijena jer je bakra bilo u tragovima, a odnosila se na sve metale, alumini, željezo, bakar. U tvornici je bilo sve samo željezo. Zapisnik o saslušanju svjedoka I.G., KT Mostar, od 21.1.2019. godine tužilac je uložio na okolnost razlike u davanju iskaza u istrazi i na pretresu, a kako se odnosi na nemogućnost da se sjeti ko je kojeg člana imenovao u komisiju, razlika nije bitna za donošenje odluke, te je sud prihvatio iskaz iz istrage, radilo se o Upravnom odboru.
M.Š., svjedok koji iskazuje da je od 1.6.2011. godine bio referent nabave, a od 01.06. bio rukovodilac službe nabave. Direktor društav je bio I.B.. Bio je član komisije za razgradnju bivše tvornice glinice Mostar, a bilo je ukupno šest članova koje je imenovao direktor.
Svjedok je objasnio da ga je predsjednik komisije B.Č. pozvao taj jedan dan da dođem jer su došle ponude, da su trebali obaviti ono za što su imenovani, međutim zbog ranije preuzetih obveza nije mogao biti fizički prisutan, tako da ga je on kasnije upoznao sa ponudama, prezentirao ponude, prezentirao mi odluku komisije I dao na potpis. Prije potpisivanje je pregledao ponude kopirao ih za sebe, a bilo ih je četiri. Uz ponude su bile I reference firmi. Izabrana je ponuda firme Cibos. Po ekonomskim kriterijima bila je najpovoljnija, imala je najbolju cijenu. Poslije donošena iodluke nije ga niko kontaktirao. Poslije nakon nekoliko mjeseci po kuloarima se počelo svašta pričati kao što se u Aluminiju uvijek i pričalo i priča i sada, tad sam čuo da su bile još neke ponude naknadno koje su pristigle ali to sam nako čuo, ušlo na jedno uho izašlo na drugo jer kažem vam sa tim potpisima ja sam završio svoj posao u komisiji.
Na poseban upt optuženog svjedok je odgovorio da, s obzirom da živi 44 godine u Mostaru poznato mu je 95% firmi iz Mostara, a zna firmu Sik koja ima 300 I nešto zaposlenih.
Firma Sik jeste isporučivala godinama I prije 2008 neke stvari za Aluminij. Za naručivanje od firme Sik su bili zaduženi neki drugi ljudi. Napominje da nije vidio uputstvo za rad komisije.
Uz svoju ponudu Sik je dostavio referencnu listu izjavu o opremljenosti firme, a to sam vidio da ovi ostali nisu imali, znači samo je on to imao. Svjedokov iskaz je u potpunosti saglasan sa iskazom svjedoka B.Č., ali I ostaloh članova komisije, te je prihvaćen istinitim.
A.J., izjavljuje da je od trećeg mjeseca 2007. do kraja 2019. radila u Aluminiju.
na poslovima referenta za opšte pravne poslove ili referent za opšte pravne poslove i poslove pravnih procedura vezanih za investcije. Bila je član komisije za rezanje bivše tvornice glinice Mostar, a imenovao je Direktor društva, misli da je bilo pet članova. Nakon dobijanja odluke kojom su imenovani u tom momentu od pristiglih ponuda za demontažu tvornice glinice I prodaje u staro željezo I drugih materijalate da je rok izvršenja bi odmah, rok izvršenja je bio vrlo kratak ili je pisalo odmah ili je pisalo istog dana. M.Š. nije bio prisutan na toj sjednici, on je naknadno upoznat sa svim tim, a ostali članovi komije su bili oprisutni. Otvorene su ponude I prema onim osnovnim kriterijama vrednovali su sve ponude I ocijenili najpovoljnije. Cijena I rok završenja su bili neki osnovni kriterij. Sačinili su zapisnik u kojem je opisana svaka ponuda I da je po tim osnovnim kriterijima ocijenjen kao najpovoljniji ponuđač i donijeli su prijedlog odluke direktoru za donošenje odluke u odabiru najpovoljnijeg ponuđača. Pravna služba je radila prijedloga odluka. M.Š. je potvrdio odluku koju su donijeli. Najpovoljnija ponuda je bila firme Cibos. Za druge ponude je saznala naknadno, te je tvrdila da je director I.B. već zano za te ponude.
Obzirom da je pravna služba inače čuvala tu dokumentaciju jer predsjednik komisije je fizički sjedio u drugoj zgradi, I nekakva je uobičajena praksa bila da pravna služba čuva tu dokumentaciju vezano za tendere, B.Č. je tu ponudu dostavio svjedoku koju je samo uložila u spis. U to vijeme sekretarica je bila V.O., pa zato zna za ove ponude. Kasnije je jedna ponuda dostavljena u njen ured, a poznato joj je da je V.O. pisala neki dopis u vezi tih ponuda.
Ne sjeća se da je nešto još dostavljeno uz ponudu. Ne sjeća se da je vidjela ponudu firme Interkomerc.
Nije razgovarala niskim u vezi ponuda, pa ni sa izvršnim direktorima. Nije učestvovala u određivanju rokova z aprikupljanje ponuda niti je uzela ponude sa protokola, tvrdi da to nij enjen posao. Misli da je to učinio ili predsjednik Komisije ili I.M.. Nije joj poznato da li je izvještaj komisije prihvaćen na Uopravnom odboru jer nije tim sastancima prisustvovala. Negira bilo kakav uticaj optuženog na rad Komisije.
Na poseban upit optuženog svjedok je odgovorila da je često bila član raznih komisija I da se u cijelosti pridržavala Uputstva za rad komisija, a to su bile odluke uprave društva. Misli da je rok izvršenja za komisiju odredio direktor Društva dostavlja. Sva pošta, a posebno ako glasi na Aluminij d.d. se dostavlja se upravi društva. Sekretar dostavi dokumentaciju, otvorite I delegirate stručnim službama, pravnoj službi sudsku poštu, eventualno drugo na postupanje, financijama njihovu poštu na postupanje. Ne sjeća se da li je naknadno vidjela jednu ili dvije ponude. Moguće da je izjavila da je ta nova ponuda bila povoljnija, cijela je firma znala da je povoljnija, na osnovu ponuđene cijene. Potvrđuje da je direktor mogao potvrditi odluku komisije ili je ne potvrditi. Nije joj poznato ko je sa protokola uzeo dvije ponude koje su kasnije pristigle, a uvijek postoji ulaz I izlaz na protokolu koji mora biti zabilježen. Nije joj poznato šta znači direktna pogodba. Zapisnik o saslušanju svjedoka A.J., KT Mostar, od 23.7.2019. godine je uložen kao poseban dokaz, a iz razloga što se svjedok nije mogla sjetiti redosljeda prijem pismena i načina baratanja pismenima od strane protokola odnosno je li vidjela jednu ili dvije ponude koje su stigle naknadno, te da li je iskazala da je jedna ponuda bila povoljnija od odabrane. Svjedok je bila član komisije koja je donijela odluku, potvrdila je jednoglasno donošenje odluke o izboru najbojeg ponuđaća, te nije iskazala bilo kakav pritisak od strane optuženog ili bilo koga drugog. Konstatuje da Uprava društva donosi Uputstvo za postupanje Komisije, ali joj sadržaj nije poznat, vidjela ga je nekad davno.
Tvrdila je da je optuženi vršio uvid u ponude, bez obrazloženja kako joj je to poznato.
Utvrđeno je da se razlike u iskazu u istrazi i na glavnom prtresu odnose na tehnička pitanja i nisu od značaja za donošenje odluke, a dio koji se odnosi da je čula da je neka ponuda povoljnija je u domenu špekulacije.
Optuženi I branilac su prigovarali na ovaj iskaz, navodeći da je čudno kako to da je baš ona jedina od svih članova komisije izvršila uvid u ponudu, te kako ona jedina zaključuje da je ova ponuda, koju je vidjela, bila povoljnija.
Sud u ovom dijelu iskaz nije oprihavtio, obzirom da je suprotan iskazima svih preostalih članova komisije za izbor najboljeg ponuđača, a zakljuačk da je neka ponuda povoljnija od druge je mogla donijeti samo komisija, što je I učinjeno. Svjedok nije imala ovlaštenje sa sama otvara ponudu, a konstatacija da je ponuda povoljnija od drugih je subjektivna i neobrazložena.
E.B. je izjavio da je počeo počeo raditi 1982. godine u Društvu I radio je do osmoga mjeseca 2011. godine. Tokom 2011. godine je bio komercialni direktor
J.J. je bio šef nabave u komercijali, podređen svjedoku. Tvrdi da nije bio angažovan na bilo koji način u procesu razgradnje tvornice glinice Mostar, a zvršni direktor Ž.B. mu je poslao I-mail da potraži ponudu za sjeću glinice. Nije reagovao na taj I-mail. Mislio je da treba rasoisati javni konkurs.
Bio je neki sastanak sa gospodinom iz SIK-a, I.K., i to je jedini bio dodir sa sječom glinice. Na tom sastanku je dogovoreno da on da.on dostavi ponudu. B. mu je rekao da pošalje I-mail na tu firmu, odnonso vlasnika. J.J. je poslao taj I-mail. Rok za izvršenje je odredio Ž.B.. Misli da je poslato još jednoj firmi, ali se ne sjeća sa sigurnošću.
Na poseban upit branioca zašto je posao I.-mail ako se nije slagao sa načinom odabira najpovolnijeg ponuđača, odgovara da je radio po naredbi Ž.B.. Objašnjava da je procedura bila da se pošalje dopis ili nekad je bila da pošalju da bude objavljeno I u novinama, ali misli da je to za ovaj vijek jednom urađeno.
Bilo je pravilo da dobavljači koji su na početku rada firme stajali iza firme, čekali dugo novac, te da su imali nekakav prioritet u svemu tome. Ponusu najboljeg ponuđača nije vidio I nije mu poznato da li su dostavljene reference uz ponude. I neposrednas pogodba I tender su dopušteni prilikom sklapanja ovakvih poslova. Sa I.B. nije kontaktirao, a imao je s njim korektan odnos. Ovaj svjedok je uradio tehnički duio posla, iskaz je saglasan sa iskazom svjedoka Ž.B. odnosno J.J., te je nesporan I sud ga je prighvatio kao dokaz na kojem će se I zasnovati odluka.
Svjedok J.J., izjavluje da je bio zaposlen u Aluminij D.O.O. od prije rata i od 2000. godine do kraja 2017. godine, nakon čega je otišao u penziju. Radio je na mjestu referent u službi nabave, a neposredni nadređeni mu je bio E.B.. Poznato mu je da tvornica Glinica poslije rata bila devastirana, te da pogon Glinice nije bio u .funkciji 2011.
Nije mu poznato da li je bilo govora o njenoj eventualnoj razgradnji, prodaji materijala. Svjedoči da mu je pretpostavljeni, E.B. usmeno rekao u uredu da zatraži ponudu od firme SIK, što je i učinio e-mail-om na adresu koju mu je rekao i misli da sam još stavio kontakt osobu E.B., a rečeno mu je da traži ponudu samo iod ove firme, vjerovatno zbog činjenice da je radio s tom firmom, SIK, nešto nabavljao od njih i ranije.
Ponuda je sadržavala parametre količine materijala, rok i cijenu. Misli da je odgovor stigao, ali ne njemu nego upravi firme. Nije mu bilo poznato da li je već bila formirana komisija za odabir najboljeg ponuđača niti da su već bile pristigle 4 ponude.
Kontakti svjedoka sa firmom SIK su bile putem nabave, pisanim nalogom, a ovaj zahtjev je dat usmeno. Ništa više mu nije poznato u vezi ovog.
Na poseban upit optuženog je izjavio da mu nije bilo poznato je li ili nije E.B. član komisije za odabir najboljeg ponuđača. Takođe je potvrdio da nije znao ni koji je rok, ni cijene, ni ostale ponuđače.
Svjedok V.O. svjedoči da je bila zaposlena u Aluminiju 2011. godine, na radnom mjestu sekretar društva i u isto vrijeme je obavljala sekretarske poslove za direktora I.B.. Opis poslova je propisan Statutom i Zakonom i Ugovorom o radu, između ostalog, pripremanje sjednica nadzornog odbora, Skupštine, vođenje zapisnika, a sekretarski poslovi, po nalogu direktora, prespajanje poziva, dogovaranje sastanaka, kucanje dopisa i tako dalje. Kucala je dopise, po nalogu direktora, koji joj je dostavljao dopise i odluke u rukopisu na prekucavanje. Vanjsku poštu nije primala, sve je primano preko centralnog protokola.
ne sjeća se da li je ona ili direktor vršio parafiranje kada bi primio poštu.
Izjašnjava se da ni na koji način nije učestvovala u odabiru najboljeg ponuđača u predmetu koji je sporan.
Optuženi je upozorio na razliku u iskazu u istarzi i na glavnom pretresu, obzirom da je u istrazi izjavila da je preuzimala poštu koja je glasila na ime direktora, a na pretresu da nije gledala na koga glasi pošta. Ne sjeća se da je kucala dopise za pravnu službu, u pravnoj službi je bilo pravnika. Ne sjeća se je li stavljala potpis u knjigu protokola kada bi preuzela poštu. Potvrdila je da je pošta glasila na Aluminij, ali je jasno da je dana da je preda direktoru. Iskaz svjedoka u kontekstu načina predaje pošte optuženom je nesporan i u kontekstu i u saglasnosti sa iskazom svjedoka J.J., a koji potvrđuje i sam optuženi.
I.V., je u sporno vrijeme bio jedan od vlasnika u Intercommerc Mostar, direktor. Poznato mu je da je tokom 2011. godine Aluminij započeo projekat razgradnje tvornice glinice Mostar, te je Intercommerc d.o.o. Mostar zaprimio upit u vezi dostavljanja ponude vezano za razgradnju te tvornice. Kako se Interkomerc bavio otkupom i preradom sekundarnih sirovina uključili su se i dali ponudu u pismenoj formi Aluminij, d.d. Mostar.
a poziv je bio usmeni. Ne sjeća se tačnog sadržaja zahtjev odnosno odgovora, ali zna da je trebalo počistiti tvornicu Glinice.
Tužilac je upozorio na razliku u iskazu u odnosu na istzragu, obzirom da je u istrazi i zjavio da je „Ponuda Interkommerca je trebala sadržavati informaciju o roku u kojem bi se posao završio, te načinu odvoza sa lica mjesta“, na šta je svjedok odgovorio da je to njima bio stalni posao, te da su dali cijene na osnovu potražnje, odnosno, troškovnika koji bi imali prilikom rezanja. Inače daju cijene za sve materijale za koje smatraju da su prihvatljivi, a da se može imati jedna tvornica, lim, aluminij, željezo, bakar, akumulator i ostalo.
Tada su imali 150 ljudi uposlenih, smatrali su da bi mogli u saradnji sa partnerima odraditi posao.
Djelimično su izvršili vizuelni pregled. Sami ne bi mogli obaviti taj posao nego bi angažovali partnere i izrazio je zadovoljstvo što posao nisu dobili, obzirom da nije mogao predvidjeti oscilaciju cijena, s tim da u tom momentu nisu imali sav novac za dovršenje posla, ali su smatrali da ga mogu uraditi. kada je obaviješten da nije dobio posao, nije išao radi uvida u ostale ponude, jer to nije njihova praksa, ne žale se, nisu nikada gubili vrijeme na to, to ne rade. na ovaj način su odustali od ponude. Objašnjava da je ranije radio u Aluminiju, te da je bila uobičajen apraksa i usmene komunikacije sa partnerima, jer je to proizvodnja, fabrika, nekada je trebalo i noću angažovati partnera za izradu nekog dijela ili iz drugog razloga. Da ne bi više puta dostavljali ponudu za razne materijale, imaju tableu u kojoj navedu sve materijale sa cijenama. U kontekstu optuženju, svjedok bi načinom izbora druge firme za obavljanje posla za koji se javio trebao biti oštećen odnosno nezadovoljan. Nije se žalio na odluku, Iskaz je prihvaćen istinitim i objektivnim, suglasan sa iskazima svjedoka optužbe, članovima komisije za odabir, ali i samog kazivanja optuženog u pogledu žalbenog postupka.
I.K. SIK, vlasnik i direktor firme. SIK d.o.o.Mostar je imao poslovnu saradnju sa Aluminij, d.d. Mostar, maltene do kraja, sve su bili tenderi, radili su rezervne dijelove, i poznato mu je da lje tokom 2011. godine Aluminij, d.d. započeo projekat razgradnje tvornice glinice Mostar.
Bio je na sastanku koji je sazvao Ž.B., drugim povodom, pukao je zupčanik, te je pozvao E.B. i pitao ga je Ž.B. jesu li dobili ponudu za sječenje glinice, što je negirao. Svjedok objašnjava da je E.B. izlazio, telefonirao, izlazio stalno, valjda zbog drugih nekih obaveza i onda je Ž.B. pitao da li su oni, firma, to u mogućnosti jer treba očistiti, ima prljavih stvari, ima betona, u jednom kratkom vremenu. Razmišljao je, jer ta firma nije baš specijalizovani za te stvari, ali je rekao da mu pošalju zahtjev. Stigao je I-mail koji je glasio čini mu se „…molim vas da nam date ponudu na bazi 20 000 tona sječenje otpadnog željeza i rok…“ Napominje da mu je tokom istrage izuzet dio dokumentacije koji mu nikad nije vraćen.
Identifikovao je svoj potpis na zapisniku o privremenom oduzimanju predmeta br. 02-02/3-3-48-2/13 od 16.08.2013. godinesa prilogom 3 dokumenta, u kopijama ovjerenim od strane direktora SIK-a i potpisaim.
Branilac je prigovarao u odnosu na zapisnik o dobrovoljnoj jer su na njemu rukom prepraviljene godine, te da se u prilogu ovog dopisa nalazi ispis e-mail-a, koji nije izuzet u skaldu sa zakonom. Takođe, dokumenti se moraju ovjeriti, da bi bili upotrebljivi u krivičnom postupku, od strane nadležene ustanove, a ne od vlasnika firme iz koje se nešto izuzima.
Svjedok izjavluje da je pročitao I-mail, vidio je na licu mjesta gomilu željeza, crno sve i onako ružno, sjeća se prašine, vjetra, zovnuo je I.V. ali nije bio zadovoljan onim što vidi i mislio je da su cijene previsoke, a kada je u cijelosti vidio o čemu se radi, shvatio je da je dobro što nije dobio posao.Ubrzo je dobio pismo koje je potpisao direktor I.B., u kojoj je rečeno da njihova ponuda nije oprihvaćena. Nastavio je saradnju sa Aluminijom, a kasnije je čuo da je neki CIBOS dobio posao.
Svjedoči da je sa Intercommercom dogovreno da cijene budu ioste jer ni jedni ni drugi ne bi mogli raditi samostalno, nego kao partneri. Izjavljuje da je čim je vidio kvalitet željeza, odustao. Iskaz ovog svjedoka je, kao i I.V., prihvaćen istinitim i objektivnim, saglasan sa iskazima svjedoka optužbe, članovima komisije za odabir, ali i samog kazivanja optuženog u pogledu žalbenog postupka.
M.G. svjedoči da je radio od 1976. godine u Aluminiju, a od 2007/2008 godine je radio kao izvršni direktor za ekonomsko – financijske i komercijalne i knjigovodstvene poslove i bio je član uprave Društva. Generalni direktor je bio posljednje tri godine I.B., odnovno tehnički Ž.B., a prethodne je bio I.L. i V.Č., a prije njih je bio B.2, J.M. i svjedok.
Od 1992. godine glinica je radila do 23.04.1992. godine, tada je Glinica raketirana i nastala je velika ratna šteta i tada su se pojavile kod glinice ti problemi, pošto su već rudnici koji su se vadili 1938. godine iscrpljeni, pa se dovozila glinica iz glineje i velika je ratna šteta, problem je bio kako to sanirati. Pošto se nije mogla obnoviti, moralo se pristupiti rezanju, otklanjanju glinice, jer je prijetila velika katastrofa jer je u spremnicima ostalo lužine, mazuta i tome slično. Prethodni upravni nadzorni organ je donio odluku da se to radi i onda se postupak morao ubrzati jer je već počela curiti lužina i nadzorni je donio odluku da se raspiše poziv a, za to je bio zadužen Ž.B. koji je stupao u kontakte sa firmama koje su to već izvodile radove i koje već imaju neke reference u tim poslovima. On je bio član za tehnička pitanja.
Ž.B. je zadužio direktor, a pošto smo se često sastajali, on je uvijek informisao ostale, s kim je razgovarao. Objašnjava da nije vidio nijednu ponudu koja je dostavljena jer su sve bile u komisiji za odabir ponuđača. Svjedok je dao prijedlog da dva člana komisije budu iz ekonomskog sektora i to I.M. I M.Š., Ž.B. je imenovao dva iz tehničkoga odjela, a I.B. je imenovao pravnicu A.J.. Komisiji je bilo zadatak da izabere najpovoljniju ponudu koja ima reference i ova koja bi radila na tim poslovima.
Komisija je imala uputstvo na osnovu kojeg je izvršeno bodovanje. Uprava ili član uprave nisu davali nikakve smjernice šta se vrednuje, komisija je samostalno radila. Komisija je napravila zapisnik i odredili su koja je firma najbolja, odredili su CIBOS, oni su taj zapisnik dostavili generalnom direktoru, direktor je nas pozvao i mi smo jednoglasno je usvojen kao najboljeg izvođača CIBOS, s kojim je potpisan ugovor. Uprava je imala na uvidu zapisnik.
Ž.B. je kazao da je poslao i e-mail E.B. da pozove i ove lokalne firme da dostave ponude. Kasnije, kada je završila sa radom i kad je potpisan ugovor sa CIBOSOM, A.J. je jedan dan došla i rekla da su stigle naknadno dvije ponude i I.B. je kazao da je komisija završila posao, da se pismeno vrati na komisiju, poslao je obavijest ovim firmama da ponude nisu otvarane i nisu razmatrane pošto je komisija završila posao, a da imaju pravo da se žale. To su bile firme SIK i INTERCOMMERC. Uvid u ponude je vršila uvijek komisija koja je bila određena za taj posao. Istog dana, u pola tri sata, pošto su imali skoro svaki dan sastanak oko pola tri, došle su naknadne ponude. Saglasili su se da se neće otvarati, da će biti ponuđači obaviješteni o tome i da se imaju pravo žaliti. Smatra da nije nastupila nikakva šteta. Navodi da je firma s kojom je sklopljen ugovor bio pravi pogodak, jer je ona imala najbolje referense i izvodili su radove visokostručno i kvalitetno, jer su mi na osnovu njihove stručnosti i njihovih uređaja dobili sirovine koje se ranije nisu mogle izvaditi, tj. Lužina, hidrat, mazut koji su sve to realizirali i na taj dio dobili izvanredan prihod, a osim toga, na vrijeme su završili posao i te godine je poslovanje bilo pozitivno. Nijedna odluka nikad nije odluka donešena ako se ne bi na sastanku o njoj diskutovalo. U Aluminiju se na tri načina prikupljala ponuda za neki posao, tenderom, javni poziv i neposredna pogodba. Objašnjava da što se tiče Aluminija nikad nije oštetio budžet, dok sam je on bio finansijski izvršni direktor, plaćeni su svi doprinosi, nikada ništa nije oštećeno. Iskaz je prihvaćen kao dokaz, suglasan sa iskazima E.B. i J.J..
Dio iskaza u odnosu na štetu je subjektivne prirode i nije uzet kao odlučan za donošenje odluke suda.
Nakon saaslušanja svjedoka, branilac je prigovorio sledeće: kopija ponude CIBOS, kopija ponude Aida Commerc od 17.05.2011. godine, kopija ponude Gora Metal od 17.05.2011. godine, kopija ponude Kairo od 18.05.2011. godine, kopija zapisnika br. 2074-3/11 od 18.05.2011. godine povjerenstva Alumij Mostar, kopija dopisa br. 2193/11 od 24.05.2011. godine, kopija dopisa br. 2193-1/11 od 24.05.2011. godine su, smatra nezakoniti i nevjerodostojni dokazi u smislu člana 289. ZKP-a F BIH iz razloga jer su isti predani u običnoj kopiji. Tužilaštvo nema niti ima originale niti ovjerene kopije. Ovakvi dokazi se ne mogu prihvatiti.
Takođe je prigovorio da je Tužilaštvo je od ovlaštene službene osobe iz policije imalo naredbu Kantonalnog suda Mostar od 27.087.2019. godine, za izuzimanje određene taksativno pobrojane dokumentacije iz prostorija društva Aluminij, d.d. Mostar. Unatoč činjenici da je ova naredba postojala, ovlaštene osobe finansijske policije su u dva navrata 12.09. i 13.10.2020. godine izuzimali dokumentaciju iz prostorija društva aluminij i tu su sačinili dva zapisnika i dvije potvrde. Iz tih zapisnika i iz tih potvrda je jasno da se izuzimanje vrši po osnovu zahtjeva tužilaštva i na koncu lijevo dole na tim potvrdama stoji da je predmetna dokumentacija navodno dobrovoljno predana. Vrhovni sud je zauzeo jasan stav, ne može se na potvrdi dopisivati da je dobrovoljna predana. Vrlo je jasno da mora postojati Zapisnik o dobrovoljnoj predaji, u konkretnom slučaju Zapisnik o dobrovoljnoj predaji ne postoji. Ono što je posebno zanimljivo Tužilaštvo je dana 20.09.2019. godine vratilo sudu naredbu uz naznaku da nije realizirana i iz razloga jer je dokumentacija navodno dobrovoljno predana. U drugom pasusu dokumenta jasno je da suprotnoj imperativnim odredbama člana 84. ZKP-a po kojem se privremeno oduzeti predmeti moraju bez odlaganja odnijeti na sud, koji će odrediti gdje i po čijem nadzorom će se čuvati privremeno oduzeta dokumentacija, a navedeno je da će se privremeno oduzeti dokumenti po dogovoru sa Tužilaštvom pohraniti u prostorije Financijske policije.
U pogledu kompletene oduzete dokumentacije, mora se znati njena linija posjedovanja, gdje se i u kojem trenutku nalazi što ovdje nije slučaj. Odbrana se poziva na predmet Vrhovnog suda broj AP 1529/15 od 07.07.2016. godine. Zbog svih ovih razloga odbrana smatra da je sva naprijed navedena dokumentacija koja je predana od strane Tužilaštva nezakonita.
Vještak Alojz Franjić je saslušan na glavnom pretresu i ostao je pri svom pisanom nalazu i mišljenju, te je kao dokaz u spis uložen i Nalaz i mišljenje vještaka Alojza Franjić od 05.08.2020 godine. U svom iskazu vještak je naveo da je imao zadatak od strane Kantonalnog tužilaštva da izvrši vještačenje rukopisa optuženog sa pisanog akta koji je dobio od tužilaštva, te je objasnio da je kao nesporni potpis optuženog uzeo popis osumnjičenog sa originalnog Zapisnika o ispitivanju osumnjičenog, od 20.9.2019. godine, te iz CIPS-a, iz dokumentacije za izdavanje ličnih dokumenata, te dokumentacije koju je optuženi nespornio potpisao. Utvrdio je na osnovu obilježja koja se cijene u vještačenju potpisa, da se nesporno radi o rukopisu optuženog. Primjedbi na ovaj nalaz i mišljenje nije bilo.
Iz mišljenja vještaka, sačinjenog dana 5.8.2020. godine se sa sigurnošću zaključuje da je tekst, kao i potpis na pismenu urađenom rukom, koje je fotografisano u nalazu, pisao optuženi, I.B.. Pismeno na formatu papira A4, koji je vještačen je uložen kao poseban dokaz tužilaštva. Nalz je nesporan, kao i mišljenje, te je prihvaćen kao takav.
Vještak Ahmed Bebanić je saslušan na glavnom pretresu i ostao je pri svom pisanom nalazu i mišljenju, a pisani nalaz i mišljenje vještaka.
U nalazu i mišljenju, sačinjenom dana 28.1.2021. godine, u mišljenju stoji da je Aluminij d.d. Mostar za prodato otpad-željezo, u količini od 23.359,00 tona, naplatio iznos od 6.073.339,48 KM. U budžet kantona uplaćeno je 1.032.467,71 KM PDV-a.
Stoji konstatacija da je Aluminij d.d. Mostar prodao otpad-želejzo po cijeni od 360,00 KM po toni, tada bi naplatio 8.409.239,28 KM, a u budžet Kantona bi uplatio 1.429.570,68 KM. Izvodi zaključak da je Aluminij d.d. zbog prodaje otpad-željeza po cijeni od 260,00 KM/t, umjesto po 360,00 KM/t, manje naplatio, oštećen, za iznos od 2.335.899,80 KM. Takođe je budžet kantona oštećen za 397.102,97 KM. Iz Naredbe tužilaštva za vještačenje vještaku finansijske struke je očigledno da je naredba data radi utvrđivanja novčanog iznosa koji bi Aluminij d.d. Mostar naplatio da je prodao otpad-željezo po višoj cijeni. Nije dat nalog da vještak konstatuje da je nastala šteta i kolika, kao ni da li je nastala šteta i kolika za Budžet Kantona. Vještak uopšte nije naveo dokumentaciju na osnovu koje je uradio vještačenje, niti je dostavio dokumentaciju, skice, zabilješke ili nešto drugo iz čega bi se vidjelo šta je od dokumentacije koristio i kako je radio, a da bi se nalaz i mišljenje cijenio u kontekstu člana 115. ZKP-a F BiH.
Na glavnom pretresu vještak je izjavio da se iz tabela koje su prikazane u nalazu jasno vidi, na osnovu dokumentacije koja je bila dostupna, da je to otpadno željezo koje se prodavalo u CIBOS-u po toj cijeni od 260,00 KM po toni, a tamo stoji da je u to vrijeme cijena željeza bila 360,00 KM po toni i da se tu pojavila razlika. Znači, sredstva koja su dobivena prodajom tog željeza u iznosu od 6.073.348,00 su zapravo manja zbog toga što je kao cijena bila u to vrijeme, trebalo je naplatiti 7.105.807,19 KM, tu se pojavila razlika u iznosu od 1.032.467,71 KM. Naravno, time je oštećen Aluminij kao društvo za taj iznos, zapravo Aluminij je oštećen za 2.335.899,80, to je razlika između ovih 8 miliona kolika bi bila sredstva naplaćena da je bilo prodano po 360,00, pošto je po 260,00, naplaćeno je 6 miliona, ta razlika od 2.335.899 je oštećen Aluminij, naravno tu je oštećen i budžet Kantona, pošto je na osnovu te fakturisane realizacije plaćan PDV i on je plaćen znači toliko koliko je plaćen, ali je zbog razlike u cijeni manje naplaćeno u budžet za 397.102,97 KM. KT:Da li vi ostajete pri ovom nalazu i mišljenju?
Na poseban upit branioca je odgovorio da se ne može sjetiti kolika je bila cijena jedne ton eželjeza, ali je našao u podacima da je u to vrijeme bila cijena tone željeza 360,00 KM.
Na dodatni upit je odgovorio da je tu cijenu uzeo u obračunu jer je tako navedeno od stran etužilaštva, odnosno u ponudama koje su poslale firme Intercommerc i SIK. Potvrdio je da je nalaz urađen praktično pod pretpostavkom da je posao dobila osoba Intercommerc ili SIK, da je dovršila taj posao i da je završila plaćanje prema Aluminiju i da je izvršila plaćanje prema Aluminiju po cijeni od 360,00 KM po toni. Tvrdi da nije moguće znati kolika je bila cijena tone željeza u to vrijeme jer je to promjenjiva kategorija.
Na daljnji upit branioca je odgovorio da je količina po otpremnicama 22.321,60 tona i ona se neznatno razlikuje od količine po fakturama i to za 37,40 tona. Vjerovatno je razlog zbog nečitko pisanih otpremnica neke nisu bili čitko napisane u rukopisu, bilo je to baš nepregledna dokumentacija i tu se ta razlika pojavila. Potvrdio je da je stvarna šteta činjenično utvrđeno stanje, a izmakla korist je pretpostavka da bi se to desilo. Nije primijenio nijednu naučnu metodu utvrđivanja štet, nego je izvršio prostu računsku radnju oduzimanja.
Vještak je izjavio, što je navedeno i u pisanom nalazu, da je izvještaj Financijske policije je koristio kao materijal na osnovu kojeg je, između ostalog, uradio nalaz. Ovakav dokaz nije proveden na glavnom pretresu, a nije ga dostavio ni vještak.
Negirao je da je imao skice, rukopise ili druge materijale, te nije imao šta dostaviti tužiocu.
Optuženi je prigovorio kazivanju vještaka, navodeći da je aluminij roba koja se prodaje na berzi. Svaki dan u 14,30 sati dobijala se cijenu aluminija, a tako isto postoji za svaki da cijena željeza, što je mogao učiniti i vještak..
Branilac je prigovarao nalazu iz razloga što je vještak sa svojom tezom da je navodno Aluminij oštećen i da je navodno budžet oštećen, upuštanje u nastanak štete, a prema praksi Vrhovnog suda, objavljenoj iz Januara 2008. godine stoji jasno dakle da se vještak finansijske struke ne može upuštati u pravna pitanja. Ovo je presuda Vrhovnog suda F BiH br. 070 0 Kž 07000194 od 17.04.2008. godine.
Iz Zapisnika o ispitivanju osumnjičenog od 20.9.2019. godine, sačinjenog u KT HNK se vidi da je osumnjičeni saslušan bez prisustva branioca, te se kao takav ne može koristiti kao dokaz u naglavnom pretresu, u skladu sa odredbom člana 92. stav 2. tačka c. ZKP-a F BiH.
Statut Aluminij d.d. Mostar broj: 11430/10 od 06.12.2010. godine je donesen 29.11.2010. godine. Članom 108. su propisane nadležnosti Uprave društva, a članom 111. stav 3. na koje se tužilaštvo poziva kao na blanketnu normu, stoji da je direktor obavezan obavljati svoje dužnosti savjesno i u najboljem interesu Društva, a njegov položaj, ovlaštenja, odgovornosti i prava uređuju se ugovorom zaključenim sa Nadzornim odborom u ime Društva. Ovaj akt nije proveden kao dokaz niti je poznato da li postoji.
Utvrđeno je da su članom 108. Statuta propisane opšte nadležnosti Uprave, bez potenciranja obaveza direktora Društva, niti taksativnog ni opisnog nabrajanja.
Iz Odluke broj: 823/11 od 10.02.2011 godine, Nadzorni odbor Aluminij d.d. Mostar (sa prilogom: Program rada Uprave Aluminij d.d. Mostar za mandatno razdoblje, sa posebnim naglaskom na 2011. godine od 02.02.2011 godine (br.pr.666/11 od 02.02.2011)) proizilazi da je usvojen Program rada Uprave Društva Aluminij d.d. da je program rada Društva sastavni dio te odluke, a kojom se daje prethodna suglasnost Društva za potpisivanje planiranih ugovora i investicija. Iz Programa rada je vidljivo da je zaveden u protokol pod brojem 666/11. potpisan od strane v.d. direktora, I.B.. Izvršena je analiza poslovanja, kao i zadaci koji predstoje u narednom periodu. Predposljednji pasus Programa je ostvarenje prodaje zarobljenih sirovina (hidrata) od otprilike 10.000 tona, kao i tehnoloških rezervnih dijelova. Uprava je trebala da se zauzme za nalaženje načina za oslobađanje te sirovine iz tankova, njezine prodaje i otpreme. Konstatovano je da u skladištima i starim pogonima Tvornice glinice postoje tehnološki zastarjeli dijelovi, kao i oprema. Kako više ne mogu biti korišteni u proizvodnim procesima Tvornice, bit će načinjen popis, te će biti izvršena prodaja zainteresovanim firmama, putem mjerodavnih sektora. Program je datiran 2.2.2011. godine.
Iz kopije Odluke broj: 2074-1/11 od 16.05.2011 godine, Uprava Aluminij d.d. Mostar se zaključuje da je I.B. potpisao imenovanje članova Komisije za rezanje bivše Tvornice glinice Mostar i prodaju u staro željezo, u sastavu od članova, B.Č., I.G., I.M., A.J., M.Š., sa zadatkom da odaberu najpovoljniju ponudu vezanu za zadatak koji je definisan. Dokaz je dostavljen u kopiji. Sud se odredio u pogledu svih dokaza dostavljenim u kopiji u daljnjem obrazloženju.
Dopis broj: 0412-3504/19 od 28.11.2019. godine, Direktor Aluminij d.d. Mostar (sa prilogom: Ovjerena kopija Izvoda iz urudžbenog zapisnika za 2011. godinu za period od 16.05.2011. godine do 25.05.2011 godine) je dokumenat u kojem je na strani prvoj u šestom redu, pod brojem protokola 2216, uveden Ugovor o demontaži i uklanjanju T6M, te na osmoj strani, u petom redu, nečitak broj protokola, obavijest o odabiru najboljeg ponuđača za otkup starog željeza, upućen C.I.B.O.S d.o.o Sarajevo. Na 11. strani, u drugom redu, broj protokola 2112, je Ponuda za demontažu postrojenja od strane AIDA Comerc, Sarajevo, a u petom redu, broj protokola 2115. ponuda GORA-METAL d.o.o. Zagreb. U redu 6. pod brojem 2116. je upsana ponuda KAIROS d.o.o. Osijek. na 12. strani, u desetom redu, pod brojem 2110 protokola stoji ponuda C.I.B.O.S. Na strani 13. u trećem redu je pod brojem 2093. upisana Odluka o raspisivanju poziva o nadmetanju.
Kopija Ponude C.I.B.O.S. d.o.o. Sarajevo od 17.05.2011 godine (broj protokola Aluminij d.d. Mostar: 2110 od 17.05.2011 godine), sadrži ponudu od 260,00 KM/t za opremu i postrojenja u viđenom stanju. Svi troškovi demontaže, kasacije, odvoza i razbijanja betonskih temelja od 100m3 su uračunati u cijenu, plaćanje je 15 dana od datuma računa, a depozit od 200.000,00 KM je garancija za dobro izvršenje posla, sa rokom izvršenja 100 dana. Navode da ukoliko ponuda bude prihvaćena, svi detalji će biti uređeni Ugovorom.
Kopija Ponude AIDA – COMMERCE d.o.o. Sarajevo od 17.05.2011 godine (broj protokola Aluminij d.d. Mostar: 2112 od 17.05.2011 godine, sadrži cijenu od 235,00 KM/t, sa navodom da je plaćanje pri završetku posla, a rok izvršenja je 365 dana.
Kopija Ponude GORA – METAL d.o.o. Zagreb od 17.05.2011 godine (broj protokola Aluminij d.d. Mostar: 2115 od 17.05.2011 godine) daje ponudu od 105,00 Eura/toni, rok plaćanja je 30 dana, a rok izvršenja je 12 mjeseci.
Kopija Ponude KAIROS d.o.o. Osijek od 17.05.2011 godine (broj protokola Aluminij d.d. Mostar: 2116 od 17.05.2011 godine, naslovljena na ruke Ž.B. je 95,00 Eura/toni, rok plaćanja 30 dana po obavljenim radovima i rokom izvršenja od 250 radnih dana.
Kopija Zapisnika broj: 2074-3/11 od 18.05.2011 godine, upućen od strane Komisije za rezanje bivše Tvornice glinice Mostar, Upravi društva sadrži saopštenje o pristioglim ponudama od strane C.I.B.O.S.-a, Aida commerc d.o.o. Sarajevo, Gora-Metal i KAIROS d.o.o. te odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača, C.I.B.O.S. Zapisnik su potpisali svi članovi komisije.
U pogledu dokaza u kopiji, a sve ponude su na suđenju dostavljene na taj način, sud se očitovao u obrazloženju.
Povjerenstvo Aluminij d.d. Mostar je donijelo Odluku broj: 2118/11 od 18.05.2011 godine, Uprava Aluminij d.d. Mostar je odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuđača, potpisana od strane I.B., direktor Društva.
Ponuda SIK d.o.o. Mostar od 23.05.2011. godine je u bijeloj koverti, sa bilješkom : 23.5.2011. godine, 14,45. bez potpisa, broj protokola 2184. ponuda je da se sječeni otpad plati 360,00 KM/t, sa specifikacijom i to : 3.600,00 KM po toni za otpadni bakar, 2.400,00 KM po toni za otpadni aluminij, 2.500,00 KM po toni za otpadni inox, te 1.100,00 KM po toni za otpadni aluminij, kablovi.
Bijela koverta u kojoj je dostavljena Ponuda Intercomerc d.o.o. Mostar od 23.05.2011 godine (broj protokola Aluminij d.d. Mostar: 2185 od 23.05.2011 godine), ponuda je da se sječeni otpad plati 360,00 KM/t, sa specifikacijom i to : 3.600,00 KM po toni za otpadni bakar, 2.400,00 KM po toni za otpadni aluminij, 2.500,00 KM po toni za otpadni inox, te 1.100,00 KM po toni za otpadni aluminij, kablovi.
Ponuda je potpuno identična ponudi SIK d.o.o. Mostar.
Rukopis, kao dokaz, sadrži potpis optuženog, vještačen i nesporan.
Kopija Dopisa broj: 2193/11 od 24.05.2011 godine, Uprava Aluminij d.d. Mostar, upućenog SIK d.o.o. u kojem je firma obaviještena da je odluka u vrijeme kad je njihova odluka pristigla, odluka već bila donesena, te da njihova ponuda uopšte nije razmatrana, nego je odbačena. Konstatuje se da, iskustveno, nemaju potrebne reference. Potpisuje I.B., u ime Uprave društva, direktor društva. Dokaz nesporan, nije prigovarano.
Kopija Dopisa broj: 2193-1/11 od 24.05.2011 godine, Uprava Aluminij d.d. Mostar, upućenog INTERCOMERC-u d.o.o u kojem je firma obaviještena da je odluka u vrijeme kad je njihova odluka pristigla, odluka već bila donesena , te da njihova ponuda uopšte nije razmatrana, nego je odbačena. Konstatuje se da, iskustveno, nemaju potrebne reference. Potpisuje I.B., u ime Uprave društva, direktor društva. Dokaz nesporan, nije prigovarano.
Ugovor o demontaži i uklanjanju Tvornice glinice Mostar broj: 2216/11 od 25.05.2011. godine, sklopljen sa C.I.B.O.S. –om utvrđeni su rokovi plaćanja, izvršenja, cijena, te obavezama izvođača i naručioca, kvalitetom radova, primopredaja i vraćanje jemstva, te ugovaranje nadležnog suda u slučaju spora. Potpisuje I.B., direktor društva. Dokaz nesporan, nije prigovarano.
Aneks Ugovoru o demontaži i uklanjanju Tvornice glinice Mostar broj: 1129/12 od 26.03.2012. godine sadrži dopunu u pogledu cijene za prljavu robu dekantera i cjevovoda, te se numeracija osnovnog ugovora mijenja u tom smislu. Potpisuje I.B., direktor društva. Dokaz nesporan, nije prigovarano.
Analitičko konto za partnera broj: 12406 - C.I.B.O.S. d.o.o. Sarajevo za 2011. i 2012. godinu pokazuje potražnju od kupaca za prodane proizvode i robu u zemlji, te iskazuje krajnji saldo u visini od 16.222,29, bez oznake valute, 9 stranica.
Iz dokaza koji su naslovljeni kao računi se vidi da u glasili na iznose kako slijedi:
Račun Aluminij d.d. Mostar broj: 4457/2011 od 11.08.2011 godine (sa otpremnicom), iznos od
se zaključuje u cjelini, da se odnose na isplate za C.I.B.O.S. d.o.o. Sarajevo za učinjene usluge.
Iz Izvoda iz kaznene evidencije na ime I.B. se vidi da optuženi nije ranije kažnjavan.
Iz Zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta, UP Odjel krim policije, MUP HNK, od 16.8.2010. godine (precrtana godina i rukom napisano 2013. godine, broj protokola 02-02/3-3-48-2/10 (precrtana godina, rukom dopisano 13. sa I mailom, jedna stranica, original dopis koji šalje J.J., 17.5.2011. godine na adresu SIK d.o.o. kopija E.B., te ponudom SIK d.o.o. Aluminij d.d., potpisana od strane direktora, I.K., te dopisom Aluminij d.d. potpisan od strane I.B. SIK-u d.o.o., od 24.5.2011. godine, original, vidi se da ovaj dokaz nije bio predložen kao dokaz uz optužnicu. Branilac je prigovarao provođenju dokaza na glavnom pretresu, obzirom da je smatrao da su ovi dokazi nezakoniti. Činjenica da je datum ispravljen rukom ne čini ovaj materijalni dokaz nezakonitim. Branilac nije prigovarao sadržaju ili datumu koji je unesen rukom, nego na način pribavljanja dokumenta.
U smislu člana 82. Zakona o krivičnom postupku FBiH, mora biti sačinjena potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, ako nije moguće izvršiti popis, kao nalaže ovaj član zakona, predmeti I dokumentacija će se staviti u omot I zapečaiti. Iz dokaza se nesumnjivo zaključuje da nije poštovana navedena odredba.
U potvrdi o oduzetim predmetima uopšte ne stoji pravni osnov za oduzimanje niti u spisu ima bilo kakav trag na osnovu čega su predmeti oduzeti, izuzev što je na zapisniku napisano da je “dobrovoljno predao”. Zakon o krivičnom postupku propisuje u odredbama 77. 78. 79. I 80. kako se postupa kada se predmeti oduzimaju na osnovu naredbe za pretresanje, a kako kada su oduzeti nakon pretresanja bez svjedoka i naredbe.
Očigledno je da je na navedenom zapisniku dopisano da su dokumenti pobrojani u potvrdi navodno dobrovoljno predati. Vrhovni sud FBiH je u predmetu Serđo Balić, broj predmeta 58 0 K 155518 19 Kžk, od 9.10.20219. godine jasno naznačio da u slučaju dobrovoljne predaje, mora biti sačinjen zapisnik o dobrovoljnoj predaji, kojeg ovdje nema. Da je određena osoba protiv koje se provodi radnja, pristala na njeno daljnje provođenje, svakako treba biti konstovano u zapisniku ili službenoj zabilješci policijskih djelatnika koji su radnju obavili. Konstatacija ove vrste u potvrdi kojom su označeni privremeno oduzeti predmeti nije pravno relevantna, iz razloga više što je konstatacija o dobrovoljnosti unešena posebno. Dokumenti koji su u kopiji, ovjereni pečatom društva SIK d.o.o. Mostar, koje definitivno nije nadležno za ovjere dokumenata, su nevjerodostojni.
Iz izvoda iz sudskog registra od 13.6.2022. godine, za Aluminij d.d. Mostar se vidi da je osnivač vlasnik u procentu 100%. Dioničari nisu upisani, te da je udio osnivača u kapitalu 100%. Datum prvog rješenje u elektronskoj formi je 16.2.2010. godine. Vlasnička struktura u vrijeme događaja iz optužnice nije predstavljena kao dokaz, niti je ovaj podatka vidljiv iz ponuđenog dokaza, a takav podatak je vidljiv u Registru koji vodi Agencija za vrijednosne papire. Ovaj dokaz, a radi eventualnog utvrđivanja vlasničke sgtrukture, odnonso da li je oštećen neko od vlasnika, pa i budžet HNK, kako je vještak finansijske struke naveo, nije bio predložen uz optužnicu, branilac nije prigovarao provođenju dokaza na glavnom pretresu.
Tužilaštvo je dostavilo dokumentaciju dostavljenu od Finansijske policije, Sarajevo sa Zapisnikom o privremeno oduzetoj dokumentaciji od Aluminij d.d. Mostar, iz koje se vidi da je dokumentacija predana ovlaštenoj službenoj osobi M.B.Š. i M.M., od strane A.R., te da stoji navod „Dokumentacija se predaje dragovoljno“, a zapisnik su sačinile službenice Finansijske policije, M.B.Š. i M.M., te takođe stoji navod „Dokumentacija se predaje dragovoljno“.
U pogledu navedenog materijalnog dokaza stoji obrazloženje nevjerodostojnosti kao i za Zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta, UP Odjel krim policije, MUP HNK, od 16.8.2010. godine.
Obavijest o izvršenju Zahtjeva od strane Finansijske policije, od 13.9.2019. godine sadrži konstataciju da je postupano po nalogu Tužilaštva HNK, te da je dokumentacija koja je oduzeta u kopiji, obzirom da Aluminij d.d. Mostar ne posjeduje originale. O oduzimanju je sačinjen zapisnik, dana 12.9.2019. godine, a u kojem su pobrojani dokumenti koji su oduzeti i izdata potvrda, dana 12.9.2019. godine, iz koje se vidi da je dokumentacija predana ovlaštenoj službenoj osobi M.B.Š. S.B. i M.M., od strane D.P. i M.P., te da stoji navod „Dokumentacija se predaje dragovoljno“. U pogledu navedenog materijalnog dokaza stoji obrazloženje nevjerodostojnosti kao i za prethodno navedene potvde.
Izveden je dokaz dostavljanjem Naredbe za pretresanje prostorija, od 27.8.2019. godineysa Rješenjem o dopuni naredbe, od 29.8.2019 godine, obe pod brojem 07 0 K 016828 19 Kpp, Kantonalni sud u Mostaru.
Kompletna dokumentacija Finansijske policije govori o načinu izuzimanja dokaza, a Izvještaj Finansijske policije o utvrđenom na osnovu dokumentacije i pregleda, nije proveden kao dokaz.
Kantonalno tužilaštvo u Mostaru je dana 20.9.2019. godine dostavilo Kantonalnom sudu u Mostaru dopis iz kojeg se vidi da Naredba nije izvršena jer je dokumentacija koja je trebala biti izuzeta, predana dobrovoljno. Nesporan je stav sudske prakse da mora postojati dokaz o dobrovoljnoj predaji, koji je ovdje izostao.
Iz Zahtjeva za dostavljanje dokumentacije koji je upućen od Tužilaštva Aluminij d.d. stoji popis dokumentacije koju je potrebno dostaviti i i originalna, te je ovaj zahtjev proslijeđen Finansijskoj policiji, putem Federalnog ministarstva finansija, dana 30.8.2019. godine.
Usvojen je stav odbrane da je u pogledu navedene naredbe postupano nezakonito, te da je način oduzimanja, navodno dobrovoljno, u pogledu svih potvrda o oduzimanju predmeta, odnosno dokumenata koji su oduzeti, u suprotnosti sa odredbama ZKP-a F BiH, te da nije izvršeno pravilno određenje čuvanja oduzetih predmeta, koje je strogo određeno odredbom člana 84. ZKP-a F BiH, te je propisano da se oduzeti predmeti čuvaju u sudu ili će sud na drugi način obezbjediti njihovo čuvanj. Ovu odredbu tužilaštvo nije poštovalo nego je bez odobrenja suda odredilo mjesto čuvanja, u finansijskoj policiji, što je nezakonito. na ovaj način nije bilo moguće pratiti kretanje dokaza niti su bili zaštićeni od kontaminacije.
Troškovnik tužilaštva od 28.1.2021. godine glasi na iznos od 1.000,00 KM, odnosi se na troškove isplate vještacima, vještaku kriminalističke struke 400,00 KM, te vještaku ekonomske struke, a korišten je kao radni materijal. Utvrđeno je nesporno, uvidom u spis da nije vršeno vještačenje od strane vještaka kriminalističke struke, nego od strane vještaka grafološke struke.
Iz studije Mogućnost rekonstrukcije Aluminij d.d. Mostar, sačinjena u Splitu 2013. godine, od strane Ekonomskog fakulteta, Sveučilište u Splitu, kao dokaza odbrane, na strani 78. iza tablice 1.42, u četvrtom redu se vidi da je konstatovan rast prihoda u 2010. godini i 2011. godini. u visini od 167 miliona KM. Dokaz uložen radi dokazivanja da je u spornoj godini nastala dobit, a ne manjak u poslovanju.
Sud je razmotrio sve provedene dokaze, pojedinačno, ali i u međusobnoj vezi, te donio presudu kao u izreci iz sljedećih razloga.
Bitno obilježje krivičnog djela Nesavjestan rad u službi iz člana 387. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine je da je službena ili odgovorna osoba u Federaciji, koja povredom zakona, drugog propisa ili opšteg akta ili propuštanjem dužnosti nadzora, očito nesavjesno postupi u vršenju dužnosti, pa zbog toga pravo drugog bude teško povrijeđeno ili nastupi imovinska šteta koja prelazi 1.000,00 KM.
Cilj ove inkriminacije je zaštita pravilnog i zakonitog obavljanja službenih dužnosti, odnosno javnih ovlaštenja od očigledno nesavjesnog postupanja službenih osoba.
Psihički odnos izvršenika u odnosu na krivično djelo mora biti umišljajan, odnosno da je bio svjestan svog postupanja i da je htio njegovo izvršenje, da je djelovao umišljajno.
Radnje izvršenja sastoje se u očigledno nesavjesnom postupanju, a koje se ogleda u svjesnom kršenju zakona ili propisa odnosno propuštanju nadzora.
Propuštanje dužnosti nadzora je oblik protivpravnog ponašanja službene osobe koji znači kršenje zakona ili drugog propisa, jer je za njegovo postojanje potrebno da je nekim zakonom ili podzakonskim aktom odnosno odgovarajućim pravnim aktom određena obaveza vršenja nadzora službenoj osobi. Mora postojati blanketna norma, koja je inkorporirana u optužnici kao norma koja je prekršena.
Ocjena da li se radi o očigledno nesavjesnom postupanju je ocjena u svakom konkretnom slučaju.
Tužilaštvo je umišljano djelovanje optuženog, te kršenje blanketne odredbe opisalo na sljedeći način: „…obavezan obavljati svoje dužnosti savjesno i u najboljem interesu Društva, te odredbama člana 108. Statuta Društva, kao član Uprave Društva, nadležan da (sa drugim članovima Uprave Društva) vodi poslovanje Društva i donosi akte i odluke iz područja poslovanja Društva u skladu sa propisima, svjestan da nevršenjem uvida u dokumentaciju koja je dostavljena u Društvo i za koju zna da se odnosi na poslovanje Društva postupa očito nesavjesno i suprotno obavezi da, kao Direktor Društva, obavlja svoje dužnosti savjesno i u najboljem interesu Društva i da zbog njegovog činjenja može nastupiti zabranjena posljedica u vidu imovinske štete za Društvo, a na koju posljedicu je pristao; da neobavještavanjem Povjerenstva da je Društvu dostavljena dokumentacija relevantna za odabir najpovoljnije ponude za Projekat postupa očito nesavjesno i suprotno obavezi da, kao Direktor Društva, obavlja svoje dužnosti savjesno i u najboljem interesu Društva i da zbog njegovog činjenja može nastupiti zabranjena posljedica u vidu imovinske štete za Društvo, a na koju posljedicu je pristao; da neobavještavanjem drugih članova Uprave Društva da je Društvu dostavljena dokumentacija koja se odnosi na poslovanje Društva i da donošenjem odluke u vezi dokumentacije koja se odnosi na poslovanje Društva bez učešća drugih članova Uprave Društva postupa očito nesavjesno i suprotno obavezi da, kao Direktor Društva, obavlja svoje dužnosti savjesno i u najboljem interesu Društva, i da zbog njegovog činjenja može nastupiti zabranjena posljedica u vidu imovinske štete za Društvo, a na koju posljedicu je pristao….“, kao i da je „…..povrijedio odredbe čl. 108. i 111. stav 3. Statuta Društva, te onemogućio da Uprava Društva utvrdi da su ponude INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar cijenom povoljnije u odnosu na ponudu C.I.B.O.S. d.o.o. Sarajevo, te onemogućio da Uprava Društva, u interesu Društva, razmotri mogućnost zaključenja ugovora sa povoljnijim ponuđačima INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar i donese odluku da se zaključi ugovor sa ponuđačima INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar koji su ponudili povoljniju cijenu materijala, zbog čega, kao direktor Društva, nije obavio svoje dužnosti savjesno i nije postupio u najboljem interesu Društva“.
Iz materijalnih dokaza, Odluke komisije za odabir najpovoljnijeg ponuđača, nesporno proizilazi da je izbor izvršen na sjednici komisije, neovisno i nepovezano sa ličnošću optuženog. Na osnovu iskaza članova komisije, bez izuzetka, utvrđeno je da optuženi ni na koji način nije vršio uticaj na komisiju prilikom izbora, prije ili poslije donošenja odluke. Takođe je nesporno, iz materijalnih dokaza, da su ponude INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar stigle nakon donošenja odluke komisije. Iz iskaza optuženog, ali i materijalnih dokaza proizilazi da ponude nisu otvorene, te da optuženi nije imao saznanje o njihovom sadržaju, te da je iste odbacio. Navedeno nesumniivo znači da nisu ni otvorene ni razmatrane.
Mora postojati blanketna norma, koja je inkorporirana u optužnici kao norma koja je prekršena. Po ocjeni suda blanket koji je naveden u optužnici nije upućujuća norma koja je prekršena. Blanket mora sadržavati konkretno propisano ponašanje, u ovom slučaju podzakonskim aktom, a ne navedeno paušalno u smislu obaveze o ponašanju rukovodioca. Mora biti povrijeđen zakon, kako bitno obilježje krivičnog djela upućuje na blanketnu normu, propis ili opšti akt ili da je došlo do propuštanja nadzora. Članovi Statuta društva koji su navedeni su uopštene odredbe bez obaveze konkretnog ponašanja direktora. Stavom 3. Statuta je propisano savjesno obavljanje dužnosti i u najboljem interesu Društva, a položaj, ovlaštenja, odgovornosti i prava direktora treba da se urede Ugovorom zaključenim sa Nadzornim odborom u ime društva, kao stoji u članu 111. Statuta.
Ugovor zaključen od strane direktora, optuženog, sa Nadzornim odborom Društva nije proveden kao dokaz. Blanket norme bi po formulaciji ovog propisa u Naslovu, sadržan u ovom aktu Društva, a što bi bio upućujući propis. Praktično, radi se o dvostruko upućujućoj normi, koja je u optužnici izostala.
Kako je nesporna činjenica da optuženi nije znao sadržaj ponuda INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar, jer ponude nije ni otvarao, očigledno je da djelovanje optuženog u smislu odbacivanja ponuda radi štetnog djelovanja ili na drugi način, nije umišljano djelovanje.
U pogledu dokaza koji su dostavljeni u kopiji, sud konstatuje da se radi o nevjerodostojnim dokazima. Naime, kopija je preslikavanje originala, na način da se precizno reprodukuje original. Da bi ovakav materijalni dokaz bio prihvaćen vjerodostojnim, neophodno je učiniti nespornim njegovu istinitost. navedeno se postiže ovjeravanjem kopije, da je identična originalu ili dostavljanjem originala na uvid sudu, radi utvrđivanja identičnosti sadržaja kopija.
Pri tome je potrebno istaći i da okolnost da se radi o neovjerenoj fotokopiji navedenih pismena a da eventualno korištenje neovjerenih kopija kao dokaza, može jedino biti od uticaja na ocjenu njihove vjerodostojnosti, odnosno, dokazne snage, s obzirom da, prema principu slobodne ocjene dokaza, postojanje ili nepostojanje činjenica, nije vezano niti ograničeno posebnim formalnim pravilima.
Budući da je u stavu 3. člana 289. ZKP FBiH decidno propisano da se kao dokaz može koristiti i kopija koja je potvrđena kao neizmijenjena u odnosu na original, što tužilaštvo nije učinilo, jer nije dostavilo na uvid originalne dokaze, navedeni dokazi u kopiji se smatraju nevjerodostojnim I na njima sud nije zasnovao odluku.
Međutim, iz iskaza svih saslušanih svjedoka, što ne spori ni sami optuženi, sud je uzeo utvrđenim da su ponude firmi INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar, egzistirale, te da su dostavljene nakon okončanja rada komisije za odabir najboljeg ponuđača. Određena činjneica se možedokazati i drugim dokaznim sredstvima, ne samo materijalnim dokazima.
Sud je prihvatio iskaze svih svjedoka, koji nisu konfrontirani međusobno, a odnose se na činjenicu da je formirana komisija i da je odluka donesena jednoglasno, ali i da optuženi ni na koji način nije vršio uticaj na izbor firme koja će biti odabrana kao izvođač radova.
Nadalje, ponovno se zaključuje iz iskaza optuženog, ali i materijalnih dokaza da ponude nisu otvorene, te da optuženi nije imao saznanje o njihovom sadržaju, te da su iste odbačene.
U pogledu načina pozivanja firmi da se prijave za izvođenje radova nije utvrđena povreda bilo koje procedure, obzirom da je to potvrdio svjedok G., osoba koja je inače bila involvirana u komunikaciju sa drugim firmama radi obavljanja posla. Nijedan svjedok nije tvrdio suprotno.
Sud nije prihvati nalaz I mišljenje vještaka finansijske struke iz razloga što je oprekoračio naredbu tužilaštva iskazujući štetu I za budžet kantona, što mu nije bio zadatak, što je cijenu tone željeza odredio po cijeni koja je navedena u ponudama firmi koje nisu prihvaćene, a stvarnu cijenu tone nije ni pokušao utvrditi niti dati podatak zašto to nije moguće.
Podatak o cijeni robe na berzi je podatak koji je dostupan širokom krugu ljudi, lauika, a koji je vještak zasigurno mogao pribaviti, te na osnovu utvrđenog sačiniti nalaz, što nije učinio. Obračun koji je izvršio je obračun na osnovu ponude za koju ne zna je li adekvatna tržišnoj cijeni ili je iznad ili ispod nje. Sam vještak je potvrdio da se radi o pretpostavljenoj šteti, što nije moguće korisiti u krivičnom piostupku kao činjenicu za donošenje odluke.
Sud je utvrdio da je računska operacija koju je vještak učinio, oduzimanje dva broja, prosta operacija koju može učiniti svaki nosilac pravosudne funkcije, te nije određeno drugo vještačenje. Odtredba člana 109. ZKP-a F BiH predviđa angažman stručne osobe sa posebnim znanjima da bi se utvrdila ili ocijenila neka važna činjenica. Tužilac je uprkos odredbi navedenog člana koja govori kada se angažuje vještak, konstatovao da se radi o najjednostavnijoj matematičkoj operaciji, oduzimanju.
Vještak prilikom davanja nalaza I mišljenja mora da se oslanja na dokaze na koje su mu ukazala stručna lica, odnosno koje proizilaze iz njegovog direktnog saznanja osim ako se koristio podacima na kje se po pravilu strukeopravdano oslanjaju I ostali stručnjaci njegove struke, kako propisuje odredba člana 113. stav 2. ZKP-a F BiH. Vještak ništa od navedenog nije učinio nego je koristio cijenu utvrđenu ponudom kao polaznu tačku za utvrđivanje štete. Nadalje, prekoračio je ovlaštenja dajući pravno mošljenje o nastanku štete I njenoj visini, što nij eu njegovom domenu I na što je s pravom ukazao branilac, pozivajući se na presudu Vrhovnog suda. Takođe, nalaz se zasniva na materijalnom dokazu koji nije dostavljen sudu, tako da mu nije poznat sadržaj, te se nije mogao cijeniti u kontekstu nalaza vještaka. Takođe, vještak je iskazao da je radio nalaz na osnovu dokaza koji nije proveden na glavnom pretresu, Izvještaja finansijske policije.
Što se tiče navoda branioca u pogledu stvarne imovinske štete, a koja predstavlja objektivni uslov inkriminacije, sud je utvrdio sledeće. Nesporno je da se šteta definiše kao stvarna šteta koja je zaista nastupila, a ne I šteta koja je mogla nastati, odnosno izmakla korist, o čemu je u teoriji prava nesporan stav (Krivično pravo – posebni dio – Aleksandar Stajić i dr. Milanka Vesović, Sarajevo, godina 1983. stranica 132.) Kako je optužnica upravljena na nastajanje štete zbog umišljanih radnji optuženog, a za koje je sud utvrdio da ne stoje u psihičkom odnosu na posljedicu, zaključuje se da optuženi nije pričinio štetu. U kontekstu navedenog, obzirom da optuženi nije ni znao sadržaj ponuda preduzeća INTERKOMERC d.o.o. Mostar i SIK d.o.o. Mostar, a nesporno je da iznos šteta mora biti obuhvaćen umišljajem počinioca. Nadalje, šteta mora biti izvjesna, činjnenično nesporna, dokazana i stvarna, što tužilaštvo nije uspjelo dokazati. Svjedoci V. i I., koji su dali ponude koje nisu razmatrane, svjedočili su da nisu koristili pravo žalbe na Odluku o izboru najboljeg ponuđača. nma ovaj način je postupak izbora okončan radom komisije odnosno usvajanjem izvještaja od strane Uprave. Objasnili sud da su u ponudama naveli razvrstane metale kako to uobičajeno čine, bez obzira da li tih materijala ima na terenu ili ne.
Svjedoci, članovi komisije, saglasno potvrđuju da niko nije vršio uticaj na njih, pa ni optuženi. Kazivanje svjedoka A.J. da je obavijestila optuženog da su stigle ponude naknadno, te da je viedjla jednu naknadno pristiglu ponudu i konstatovala da je bila povoljnija od one koju su u Komisiji odredili povoljnijom, nakon izbora nabolje firme, sud nije oprihvatio, jer svjedok nije znala objasniti kako je došla u posjed naveden ponude, te je proizvoljno ocijenila pondu, samostalno, mimo Komisije čiji je član bila, a u potpunosti je u kontradikciji sa ostalim iskazima svjedoka, V.O., Ž.B. i odbrani optuženog.
Iz iskaza svjedoka Ž.B. i M.G. proizilazi da nijedna odluka Uprave nije nikad donešena bez prethodn diskusije i bez znanja članova Uprave. Na ove iskaze nije prigovarano i sud im je poklonio vjeru. Na ovaj način je utvršeno da tužilac nije odkazao da je optuženi donio samostalno odluku u pogledu ne otvaranja naknadno pristiglih ponuda, te da je o tome obavijestio članove Uprave.
Završna riječ u krivičnom postupku je prilika se stranke očituju na provedene dokaze, ukažu kroz plediranje na situacije koje idu u prilog stranci. Završnu riječ sud ne uzima u kontekstu rješavanja pravne situacije.
Međutim, tužilac je u završnoj riječi izjavio da optuženi nije bio u obavezi da izvrši uvid u naknadno pristigle ponude i njegovo ne vršenje uvida u iste ne predstavlja povredu zakona drugog propisa u smislu člana 38. KZ F BIH. Takođe, tužilac je izjavio da optuženi nije bio u obavezi da nakon što obaviješten da su dostavljene nove ponude obavijesti komisiju i ostale članove uprave da su dostavljene nove ponude, te u drugom dijelu navodi da jeste bio u obavezi da obavijesti druge članove Uprave. Ovi navodi u završnoj riječi direktno dezavujiše dijelove optužnice. Iako završna riječ ne veže sud u odluci, tužilac je praktično sam konstatovao da optuženi nije izvršio radnje koje mu je optužnicom stavio na teret.
Obzirom da ne postoje argumenti izvan razumne sumnje da je optuženi izvršio krivično djelo za koje je optužen, sud je donio oslobađajuću presudu, na osnovu člana 299. tačka 3. ZKP-a F BiH.
Na osnovu člana 203. stav 1. ZKP-a F BiH troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžeta.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU.
Protiv ove presude može se uložiti žalba
Kantonalnom sudu u roku od 15 dana od dana
prijema presude.
Zapisničar, S u d i j a,
Ćimić Rajna Škoro Ognjenka