BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
HERCEGOVAČKO-NERETVANSKI KANTON
OPŠTINSKI SUD U MOSTARU
Broj: 58 0 P 208518 19 P
Mostar; 30.11.2020. godine
Opštinski sud u Mostaru po sudiji, Gordani Puljarević, u pravnoj stvari tužitelja, Bosna i Hercegovina, Ministarstvo financija i trezora BiH, zastupana po Pravobranilaštvu BiH, Ul. Džemala Bijedića broj 39. Sarajevo, protiv tuženog, G.S. iz M., ..., zastupan po punomoćniku Nikici Vučina, advokatu iz Mostara, Kneza Višeslava broj 49, radi isplate regresnog duga, vrijednost spora 34.720,20 KM, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene, dana 05.11.2020.godine, u prisutnosti punomoćnika tužene, Fahrete Delić, pomoćnika pravobranioca BiH i punomoćnika tuženog, dana 30.11.2020. godine donio je slijedeću:
P R E S U D U
I Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži od tuženog da mu, na ime regresnog duga, isplati iznos od 61.740,91 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja, te mu naknadi troškove parničnog postupka.
II Dužan je tužitelj, naknaditi tuženom, troškove postupka u iznosu od 2.120,00 KM u roku od 30 dana i pod prijetnjom izvršenja.
O b r a z l o ž e n j e
Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu, dana 30.05.2018. godine, protiv tuženog navodi da su presudom Opštinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 096223 11 P 2 od 21.08.2013. godine, koja je preinačena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 096223 14 Gž od 04.08.2014. godine, Bosna i Hercegovina i Republika Srpska (tada tužene) obavezane da solidarno isplate nematerijalnu štetu, tada tužiteljima: M.A., R.J., A.K. i A.Š., te naknade im troškove postupka. U postupku prinudnog izvršenja, rješenjem Opštinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 I 530269 15 I dozvoljeno je predloženo izvršenje na način da se tužiteljima, kao tražiteljima izvršenja, isplati novčani iznos i to: M.A. 14.200,00 KM; R.J. 8.300,00 KM; A.K. 3.300,00 KM i A.Š. 6.000,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom, i troškovima postupka, tako što je naloženo UniCredit banci d.d. Mostar da sa računa izvršenika, prenese novčane iznose na račun punomoćnika tražitelja izvršenja, advokata G.S., uz naknadu troškova izvršnog postupka u iznosu od 840,00 KM. Dana 26.01.2016. godine na račun punomoćnika, tražitelja izvršenja isplaćen je iznos od 60.900,91 KM, a dana 23.03.2017. godine i iznos od 840,00 KM koji se odnosi na troškove izvršenog postupka. Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH broj: 65 0 P 096223 15 Rev od 08.06.2017.godine i 65 0 P 096223 18 Rev 2 od 17.04.2018. godine, obje nižestepene su presude preinačene na način da je odbijen tužbeni zahjtev. Kako je isplata izvršena na račun punomoćnika, tada tužitelja, G.S., tužitelj, BIH u ovom postupku od istog traži da mu, na ime regresnog duga vrati isplaćeni iznos od 34.720,20 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe .
U odgovoru na tužbu tuženi je u cijelosti osporio osnov tužbenog zahtjeva te istakao prigovor nedostatka pasivne legitimacije na njegovoj strani, jer on u parničnom i izvršnom postupku nije bio povjerilac, već punomoćnika pa samim tim nije ni regresni dužnik u ovom postupku. Dalje navodi da je on, kao punomoćnik svojih klijenata u tom postupku, radnje preduzimao u granicama danih mu ovlaštenja, zbog čega predlaže da se tužbeni zahtjev odbije, kao neosnovan. Tuženi je na pripremnom ročištu istakao i prigovor zastare potraživanja.
Tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 05.11.2020. godine preinačio tužbeni zahtjev na način da sada, na ime regresnog duga, od tuženog potražuje iznos od 60.900,91 KM, uvećano za troškove izvršnog postupka u iznosu od 840,00 KM uz obrazloženje da u prijedlogu za izvršenje nisu posebno navedeni računi tražitelja izvršenja već je naveden jedinstven račun tuženog advokata, na čiji račun je izvršena isplata kompletnog iznosa, uz troškove izvršnog postupka, zbog čega smatra da je isti u ovom postupku pasivno legitimisan.
Tužitelj je izveo dokaze uvidom i čitanjem materijalnih isprava i to: prijedlog za izvršenje od 21.12.2015. godine i rješenje o izvršenju od 30.05.2016. broj 65 O I 530269 15 I; obavještenje Trezora BiH od 27.03.2017. godine o realizaciji rješenja o izvršenju i isplati advokatu G.S. iznosa od 840,00 KM; izvod broj 30. od 23.03.2017.godine; izvod broj 20. od 26.01.2016. godine gdje je pod brojem 5 evidentirana isplata u iznosu od 60.900,91 KM advokatu G.S.; obavještenje Trezora BiH o realizaciji presude od 01.02.2016. godine; bezuslovni nalog Pravobranilaštva BiH od 14.12.2015. godine za postupanje, kao dokaz da je bez pokretanja izvršnog postupka izvršena isplata iznosa od 60.900,91 KM; Presuda Rev 65 0 P 096223 15 Rev od 08.06.2017. godine; Presuda Rev 2 broj 65 0 P 096223 18 Rev 2 od 17.04.2018. godine; Presuda broj 65 0 P 096223 14 Gž od 04.08.2015. godine; Presuda broj 65 0 P 096223 11 P 2 od 21.08.2013. godine.
Tuženi je izveo dokaze uvidom i čitanjem materijalnih isprava i to: Presuda Opštinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 096223 11 P 2 od 21.08.2013. godine; Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 096223 14 Gž od 04.08.2015. godine; Presuda Vrhovnog suda FBIH broj 65 0 P 096223 18 Rev 2 od 17.04.2018. godine; Prijedlog za izvršenje od 25.09.2015. godine zaprimljen od suda 31.12.2015.godine; Rješenje o izvršenju Opštinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 530269 15 I 30.05.2016. godine; Zaključak Opštinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 530269 15 I od 08.06.2017. godine; Punomoć za izvršni postupak radi izvršenja presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 096223 14 Gž od 04.08.2015. godine od stranke - tražitelja izvršenja M.A. od 08.09.2015. godine; Punomoć za izvršni postupak radi izvršenja presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 096223 14 Gž od 04.08.2015. godine od stranke – tražitelja izvršenja R.J. od 08.09.2015. godine; Punomoć za izvršni postupak radi izvršenja presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 096223 14 Gž od 04.08.2015. godine od stranke – tražitelja izvršenja A.K. od 08.09.2015. godine; Punomoć za izvršni postupak radi izvršenja presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 096223 14 Gž od 04.08.2015. godine od stranke – tražitelja izvršenja A.Š..
Iz navedenog proizilazi da među strankama nije sporno aktivna legitimacija, odnosno nije sporno da je u postupku naknade štete, koji je pokrenut po tužbi tužitelja: M.A., R.J., A.K. i A.Š., zastupanih u tom postupku po punomoćniku, G.S. (ovdje tuženom), protiv tužene: BiH i Republike Srpske, tužiteljima dosuđena naknada štete, te da je Bosna i Hercegovina, putem Ministarstva trezora i financija BiH, izvršilo isplatu novčanog iznosa od 60.900,91 KM, uvećano za troškove izvršnog postupka u iznosu od 840,00 KM, na račun punomoćnika tužitelja. Nije sporno ni da su, nakon izvršene isplate, presudom Vrhovnog suda Federacije BiH, preinačene nižestepene presude na način da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, čime je nastala obaveza vraćanja isplaćenog. Nije sporna ni visina isplaćenog iznosa 61.740,91 KM (60.900,91 +840,00).
Sporna je pasivna legitimacija tuženog, odnosno sporno je da li je tuženi u ovom postupku regresni dužnik. Dakle, sporan je osnov tužbenog zahtjeva.
Cijeneći sve provedene dokaze pojedinačno i međusobnoj povezanosti, shodno članu 8. Zakona o parničnom postupku (ZPP)1 “Službene novine Federacije BiH”, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15
utvrđeno je sljedeće:
U parničnom postupku, radi naknade štete, koji se vodio pred Opštinskim sudom u Sarajevu pod poslovnim brojem: 65 0 P 096223 11 P 2; Kantonalnim sudom br. 65 0 P 096223 14 Gž i Vrhovnim sudom Federacije BiH br. 65 0 P 096223 15 Rev i 65 0 P 096223 18 Rev 2, protiv tužene BiH i Republike Srpske, tužitelje u tom postupku: M.A., R.J., A.K. i A.Š., su u svojstvu punomoćnika, zastupali advokati iz Mostara, Nikica Vučina i G.S..
M.A., R.J., A.K. i A.Š. su, dana 08.09.2015. godine , dali punomoć advokatu G.S., radi izvršenja presude Opštinskog suda u Sarajevu br. 65 0 P 096223 11 P 2 od 21.08.2013.godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu br. 65 0 P 096223 14 Gž od 04.08.2015.godine, kojim su ga ovlastili da ih zastupa u svim postupcima radi zaštite njihovih prava... podnese tužbu, prijedloge i podneske, te da može za njih primiti novac i novčane vrijednosti...
Na temelju ovih punomoći, tuženi je kao njihov punomoćnik podnio prijedlog za izvršenje Opštinskom sudu u Sarajevu, dana 31.12.2015. godine, protiv BiH, kao izvršenika u kojem je predložio da se na osnovu pravosnažne i izvršene isprave, presude Opštinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 096223 11 P 2 od 21.08.2013.godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu br. 65 0 P 096223 14 Gž od 04.08.2015.godine njegovim klijentima isplati iznos i to: M.A. 14.200,00 KM; R.J. 8.300,00 KM; A.K. 3.300,00 KM i A.Š. 6.000,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, na način da se naloži UniCredit banci d.d. Mostar da sa računa izvršenika (BiH), prenese novčane iznose na račun punomoćnika tražitelja izvršenja, advokata G.S., uz naknadu troškova izvršnog postupka u iznosu od 840,00 KM.
Rješenjem Opštinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 I 530269 15 I od 30.05.2016.godine dozvoljeno je ovako predloženo izvršenje, te su određeni troškovi izvršnog postupka u iznosu od 840,00 KM.
Na osnovu izvoda br. 20, UniCredit banke od 26.01.2016.godine može se zaključiti da je dana 26.01.2016. godine na račun punomoćnika imenovanih izvršena uplata iznosa od 60.900,91 KM s pozivom na broj 65 0 P 096223 14 Gž. Ovaj iznos tužitelj je isplatio nakon bezuslovnog naloga Pravobranilaštva BiH od 14.12.2015.godine upućenog Ministarstvu finansija i trezora BiH, radi postupanja po odluci suda u kojem se navodi da je u tom postupku tužitelje zastupala grupa advokata iz Mostara. BiH i Republika Srpska, su u tom postupku solidarni dužnici, a iz dopisa Ministarstva finansija od 01.02.2016.godine upućenog Pravobranilaštvo BiH, proizlazi da je BiH izvršila isplatu u cjelokupnom iznosu od 60.900,91 KM, zbog čega je istaknut i zahtjev da se regresnim putem od Republike Srpske zahtijeva polovina isplaćenog iznosa.
Iz izvoda br. 30. UniCredit banke od 23.03.2017. godine i obavještenja Ministarstva finansija i trezora od 27.03.2017. godine o izvršenju rješenja, proizlazi da je u postupku prinudnog izvršenja na račun tuženog, kao punomoćnika imenovanih uplaćen i iznos od 840,00 KM koji se odnosi na troškove izvršnog postupka s pozivom na broj izvršnog spisa 65 0 I 530269 15 I.
Nakon što je izvršena presuda Opštinskog i Kantonalnog suda u Sarajevu, presudom Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 096223 15 Rev od 08.06.2017. godine i 65 0 P 096223 18 Rev 2 od 17.04.2018. godine uvažena je revizija tužitelja (tada tuženog) BiH i Republike Srpkse, te su se obje nižestepene presude preinačile i odbijen je tužbeni zahtjev imenovanih za naknadu štete, čime je nastala obaveze vraćanja isplaćenog.
Dakle, izvršenje navedene pravosnažne i izvršne presude je dozvoljeno u korist imenovanih lica (M.A. R.J., A.K. i A.Š.), a ne u korist njihovog punomoćnika, ovdje tuženog G.S. koji je u tom postupka označen samo kao primatelj novčanog potraživanja, a što je u skladu sa odredbom člana 166. st. 4. Zakona o izvršnom postupku (ZIP)2 “Službene novine Federacije BiH”, br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16
kojim je regulisano da se u postupku izvršenja novčanih potraživanja na računu kod banke, rješenjem o izvršenju, između ostalog, određuje broj računa izvršenika s kojeg treba obaviti isplatu, kao i broj računa tražitelja izvršenja na koji isplatu treba obaviti ili drugi način isplate.
Da se navedena potraživanja mogu realizovati putem računa punomoćnika, temelji se na izjavi volje zastupanih (punomoći) shodno članu 84. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO)3 “Službeni list SFRJ“, br. 28/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Službeni list SRJ“, br. 31/93 i 14/94
.
U smislu člana 85. ZOO „Ugovor koji je zaključio zastupnik u ime zastupanog lica i u granicama svojih ovlaštenja, obavezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu. Pod istim uslovima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravno dejstvo neposredno prema zastupanom licu. Zastupnik je dužan obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne uradi ugovor proizvodi pravno dejstvo za zastupanog, ako je ova znala ili je iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao zastupnik“.
Punomoćnik, u smislu člana 91. st. 1. ZOO može preduzeti samo one pravne poslove za čije je preduzimanje ovlašten.
Na osnovu navedenog može se zaključiti da se tuženi, označavajući svoj broj žiro računa u prijedlogu za izvršenje, putem kojeg je izvršena isplata navedenih novčanih potraživanja zastupanih, kretao u granicama datih mu ovlaštenja, pa tako preduzete radnje, imajući u vidu odredbu člana 85. obavezuju neposredno zastupane, a ne zastupnika (ovdje tuženog), što znači da tuženi u konkretnom slučaju nije pasivno legitimisan. Zastupnik ne odgovara za obaveze zastupanog pa se na njega ne primjenjuju odredbe o sticanju bez osnova, odnosno odredbe o obavezi vraćanja primljenog po osnovu koji je kasnije otpao (čl. 210. st. 4. ZOO) na kojem tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev.
Naime, stvarna legitimacija (legitimatio ad causa) predstavlja određenu vezu stranaka proizašlu iz određenog materijalno pravnog odnosa prema predmetu spora i odnosi se samo na subjekte tog građanskopravnog odnosa. Iz takvog odnosa tužitelj je ovlašten da pokrene postupak za ostvarivanje svog zahtjeva (aktivna legitimacija) što drugoj strani daje svojstvo stranke prema kojoj se može ostvariti takav zahtjev (pasivna legitimacija).
Dakle, tužitelj je aktivno legitimisan ako je on nosilac prava koje je predmet spora, a tuženi je pasivno legitimisan ako na njemu leži obaveza koja odgovara tom pravu. U konkretnom slučaju tužitelj je isplatio dosuđeni novčani iznos na ime naknade štete, uvećan za troškove izvršnog postupka, iz čega proizlazi njegovo ovlaštenje da u ovom postupku traži povrat isplaćenog (aktivna legitimacija). Međutim takav zahtjev tužitelj može da istakne samo prema onima u čiju je korist izvršena isplata, a to su M.A., R.J., A.K. i A.Š. jer su oni u parničnom postupku iz kojeg je i proizašla obaveza naknade štete, pa samim tim i vraćenje isplaćenog po osnovu koje je kasnije otpao, imali svojstvo stranke, a ne tuženi koje je u tom postupku samo preduzimao radnje u ime i za račun zastupanih, pa je tako u njihovo ime i primio dosuđeni novčani iznos. Stoga se legitimacija tuženog ne može temeljiti na činjenici da je isplata izvršena putem njegovog računa slijedom čega je osnovan prigovor tuženog, o nedostatku pasivne legitimacije na njegovoj strani.
Odsustvo legitimacije, u ovom slučaju pasivne legitimacije na strani tuženog, ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva.
Kako je tuženi istakao i prigovor zastare, a zastarjelost može nastupiti samo prema pasivno legitimisanoj osobi, to ovaj istaknuti prigovor nije potrebno posebno obrazlagati.
Odluka o troškovima postupka donesena je na osnovu čl. 386. st. 1; 387. st. 1. i 2. i 396. st. 1. ZPP, pa tuženom kojeg je zastupao advokat pripadaju troškovi postupka određeni prema Tarifi o nagradi i naknadama za rad advokata4 „Službene novine Federacije BiH“, br. 22/04 i 24/04
i vrijednosti spora ( 360 bodova x 3,00 KM) s tim što naknada ne može preći prosječnu mjesečnu platu, a troškovi se odnose na: sastav odgovora na tužbu 19.06.2018. godine u iznosu od 872,00 KM (prosječna neto plata za IV/2018) i zastupanje na ročištu 05.11.2020. godine prema preinačenom tužbenom zahtjevu (480 bodova x 3,00 KM) u iznosu od 940,00 KM (prosječna neto plata za IV/2020.) koliko je tuženi opredijelio svoj zahtjev, sve uvećano za 17% troškova PDV-a u iznosu od 308,00 KM, što ukupno iznosi 2.120,00 KM, koji iznos je tužitelj dužan da naknadi tuženom.
Stoga je na osnovu izloženog odlučeno kao u izreci ove presude.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Sudija
Protiv ove presude može se uložiti žalba
Kantonalnom/Županijskom sudu u Mostaru u roku Gordana Puljarević
od 30 dana od dana koji rok tužitelju teče od
dana prijema prepisa ove presude , a tuženom od
01.12.2020.godine.
Žalba se predaje putem suda u dovoljnom
broju primjerka, za sud i protivnu stranu.