TUZLANSKI KANTON

BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

OPĆINSKI SUD U GRADAČCU

Broj: 28 0 Pr 081779 23 Pr

Gradačac, 28.11.2023. godine

Općinski sud u Gradačcu, sudija Adnana Džaferović, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog S.K., kojeg brani izabrani branilac Stjepan Ćaćić, advokat iz Tuzle, zbog prekršaja iz člana 33. stav 2. i 3. kažnjivo po članu 74. stav 1. tačka g) Zakona o oružju i municiji Tuzlanskog kantona, odlučujući o zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Ministarstva unutrašnjih poslova TK-a, Policijska uprava Gradačac, Policijska stanica Gradačac, broj: 08-06/12-2-03.1-1-4969/23 od 13.07.2023. godine, nakon usmenog pretresa održanog dana 13.11.2023. godine u prisusutvu predstavnika ovlaštenog organa Samira Mehić, okrivljenog i njegovog branioca, dana 28.11.2023. godine donio je sljedeće:

RJEŠENJE

OKRIVLJENI:

 S.K., sin I., rođen . . .  godine u Z.D., općina G., nastanjen u mjestu R. . . ., grad G., sa završenom osnovnom školom, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac dvoje djece, prekršajno kažnjavan, JMB: . . .

ODGOVORAN    JE

  ŠTO JE:

 dana 30.10.2022. godine oko 11,00 sati na lokalitetu „Orašje“ u mjestu Zelinja Donja, grad Gradačac, narušio javni red i mir na način što je u prisusutvu M.T. iz lovačke puške marke „IŽ-27EM-1C BAIKAL“, vlasništvo okrivljenog, ispalio dva hica u psa pasmine „Barač jazavičar“, vlasništvo O.K., čime je kod M.T. izazvao osjećaj straha, a za posljedicu imalo uginuće psa,

čime je počinio prekršaj iz člana 33. stav 2. kažnjiv po članu 74. stav 1. tačka g) i stav 2. Zakona o oružju i municiji Tuzlanskog kantona,

pa mu sud primjenom navedenih zakonskih odredbi i odredbi člana 19., 21. i člana 22. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine,

IZRIČE

NOVČANU KAZNU U IZNOSU OD 200,00 KM

(sl: dvijestotinekonvertibilnihmaraka)

Na osnovu odredbe člana 23. stav 1. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine okrivljeni je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravosnažnosti rješenja.

Na osnovu odredbe člana 74. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka g) Zakona o oružju i municiji Tuzlanskog kantona okrivljenom se izriče zaštitna mjera oduzimanje oružja i to: lovačke puške marke „IŽ-27EM-1C Baikal“ fabričkog broja: 052757109 R, kalibra 12/76, registarskog broja 256/2016, te se oduzeto oružje stavlja na raspolaganje MUP PU Gradačac na dalje postupanje u skladu sa važećim propisima.

Na osnovu člana 202. stav 1. u vezi sa članom 199. stav 2. tačka g) Zakona  o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, a sve u vezi sa članom 18. stav 2. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine, okrivljeni se obavezuje platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 KM, u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti rješenja.

Obrazloženje

Ministarstvo unutrašnjih poslova TK-a, Policijska uprava Gradačac, Policijska stanica Gradačac (u daljem tekstu: ovlašteni organ) je dana 18.07.2023. godine podnijelo zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv okrivljenog S.K. (u daljem tekstu: okrivljeni), zbog prekršaja iz člana 33. stav 2. i 3. kažnjivo po članu 74. stav 1. tačka g) Zakona o oružju i municiji Tuzlanskog kantona („Službene novine Tuzlanskog kantona“, broj 9/01, 11/07 i 14/11).

Predstavnik ovlaštenog organa je na usmenom pretresu ostao kod zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv okrivljenog i kao dokaz njegove odgovornosti saslušao svjedoke M.T. i O.K., te proveo materijalne dokaze i to: potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 08-06/12-1-182/22 od 04.11.2022. godine, fotokopija zapisnika o dobrovoljnoj predaji predmeta broj 08-06/12-1-182/22 od 04.11.2022. godine i izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenog S.K. broj 329/23 od 05.10.2023. godine.

Sud je odbio prijedlog predstavnika ovlaštenog organa za saslušanje svjedoka M.Dž. i čitanje službene zabilješke broj 08-06/12-2-2633/22 od 09.11.2022. godine. Ovo iz razloga što shodno odredbi člana 62. stav 1. tačka 7) Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Heregovine (Službene novine Federacije BiH, broj: 63/14-u daljem tekstu: Zakon o prekršajima) zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka treba sadržavati, između ostalog, i prijedlog dokaza koji se trebaju izvesti, a da u konkretnom slučaju u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka nije predloženo saslušanje svjedoka M.Dž., niti je pak ovlašteni organ naveo opravdane razloge zbog kojih istog nije mogao ranije saslušati i predložiti u zahtjevu. Naprotiv, predstavnik ovlaštenog organa je na usmenom pretresu naveo da je saznanja o tome da je M.Dž. bio prisutan na licu mjesta predmetnog događaja dobio iz iskaza koji je svjedok M.T. dao u PU Gradačac 01.11.2022. godine, što znači da je ovlaštenom organu prije podnošenja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka bilo poznato da M.Dž. ima saznanja o predmetnog događaju i da je stoga u zahtjevu mogao predložiti da se isti na usmenom pretresu sasluša kao svjedok, što je on propusto učiniti. Uvidom u sadržaj službene zabilješke broj 08-06/12-2-2633/22 od 09.11.2022. godine sud je utvrdio da su u istoj sadržane izjave okrivljenog i lica koja su bili očevici predmetnog događaja, ali da ne sadrži naznaku da su ta lica prije saslušanja opomenuta i upozorena na način propisan odredbama člana 92. i 100. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine Federacije BiH“, broj 35/03, 56/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20-u daljem tekstu: Zakon o krivičnom postupku), koje se u prekršajnom postupku primjenjuje shodno članu 18. stav 2. Zakona o prekršajima, zbog čega je nije prihvatio kao dokaz.

Okrivljeni i njegov branilac su osporili odgovornost za prekršaje koji se okrivljenom stavljaju na teret, te je na prijedlog obrane saslušan svjedok M.K., nakon čega je i okrivljeni u iskazu koji je dao kao svjedok iznio svoju odbranu.

Ocjenom izvedenih dokaza, pojedinačno i u međusobnoj vezi, sud je odlučio kao u izreci iz razloga koji slijede.

Zahtjevom za pokretanje prekršajnog postupka okrivljenom se stavlja na teret da je: „dana 30.10.2022. godine oko 11,00 sati na lokalitetu „Orašje“ u mjestu Zelinja Donja, grad Gradačac, narušio javni red i mir na način što je u prisusutvu M.T. iz lovačke puške marke „IŽ-27EM-1C BAIKAL“, vlasništvo okrivljenog, ispalio dva hica u psa pasmine „Barač jazavičar“, vlasništvo O.K., čime je kod prisutnih građana izazvao osjećaj fizičke ugroženosti i straha, a za posljedicu imalo uginuće psa.“, kojim radnjama je počinio prekršaj iz člana 33. stav 2. i 3. kažnjiv po članu 74. stav 1. tačka g) Zakona o oružju i municiji Tuzlanskog kantona.

Svjedok M.T. je u iskazu u bitnom naveo da je on grupovođa lovačke sekcije Zelinja i da su 30.10.2022. godine oko 10 sati bili u lovu na lokalitetu Orašje. Kada je bio u blizini kuće okrivljenog, oko 500-600 metara od njegove kuće lijevo u nekoj šikari, čuo je da S. sin M. doziva njegovo ime, pa je izašao iz te šikare i vidio da je lovački pas O.K. potjerao ovce. Vidio je da je odvojio jednu ovcu i ugrizao je za zadnju nogu, ne zna je li bila lijeva ili desna. Ostali lovci su bili negdje u blizini, neki udaljeni 100 do 150 metara, a neki i 30 – 40 metara. On i M. su uzeli neke motke i oteli ovcu od tog psa. Onda je došao S. otac I., a za njim i S. Vidio je da S. prilazi i u ruci nosi lovačku pušku uperenu prema njemu. Zamro je od straha jer nije znao na koga cilja, bojao se da će ga ubiti, pa je rasklopio svoju lovačku pušku i okačio je na drvo da on vidi da nema namjeru pucati. Tek kada se približio vidio je da zapravo cilja u tog psa koji je već bio odvojen od ovce. Tu u blizini su bili Dž.M. i M.M., oni su bili najbliže na nekih 40 metara. On je ispalio dva metka i ubio kera. U pravcu gdje je S. pucao su baš bili Dž.M. i M.M. On je bio udaljen 20 do 30 metara od okrivljenog u momentu kada je pucao u lovačkog psa, pa je vidio da je okrivljeni uperio pušku u pravcu lovačkog psa. Na licu mjesta su namirili novac za tu ovcu i platili I. 400 maraka. Dodao je da je pucanje iz lovačke puške od strane S.K. kod njega izazvalo uznemirenost i strah, te da je od stresa izazvanog tim događajem dobio i šećer. U konačnom, odgovarajući na pitanja suda, svjedok je naveo da se okrivljeni u vrijeme kada je ispalio hice iz lovačke puške nalazio u okviru loviša lovačke sekcije Zelinja, na iskrčenoj njivi šikari, u čijoj blizini ima samo neki šumski put.

Svjedok O.K. je u iskazu naveo da je on vlasnik ubijenog psa, kojeg je kupio tri dana ranije i tog dana poveo u lov. To mu je prvi lovački pas. Naveo je da je bio negdje 150 do 200 metara daleko od mjesta gdje je bila pucnjava i gdje je ker ubijen, pa da pucnjavu nije vidio, ali je čuo pucanj. Poslije toga su se sabrali svi lovci i oni koji su bili dalje i oni koji su bili na tom mjestu gdje je ker ubijen, nakon čega su došli S. i njegov sin, a po njihovom pozivu i S. otac I., koji je bio vlasnik ovce, i oni su mu namirili štetu za ovcu  400 maraka.

Svjedok M.K., sin okrivljenog, je u iskazu naveo da je on grupovođa lovačke grupe i da je 30.10.2022. godine sa lovcima iz svoje grupe sjedio ispred njegove i očeve vikendice. Imali su motorole za lov i preko motorole su čuli M.T. kako govori M.Dž.: „udri kera strujom ide na ovce“, nekoliko puta je to ponovio. Oni su i dalje sjedili i nisu znali o čemu se radi. Kroz par minuta je vidio da ovce, koje su  bile između dvije vikendice na nekih 40-tak metara od njih,  bježe i skočio je da vidi šta je. Otišao je prema ovcama i vidio lovačkog kera koji grize, ujeda ovce, ali se nije oglašavao, odnosno lajao. Pokušao ga je u tome spriječiti, probao ga je udariti motkom i maknuti ga od ovaca. Onda su i ovce i ker krenuli niz njivu. Ker je ganjao ovce i ugrizao je svaku koju je stigao. Dvije njive niže od njihove vikendice ker je stigao ovce koje su zapele u obalu. Kada je to  vidio počeo je dozivati M. i Dž.M. Ovce su probile dvije ograde od njihovog imanja i nastavile ka potoku. Ispod tog brijega ker je uspio jednu ovcu stignuti. Ona je na leđima bila i vidio je da je grize po stomaku. Onda je motkom koju je imao u ruci zajedno sa T., koji je od njega bio udaljen metar-dva, pokušao da odvoji kera od ovce. Kako ga je udario motkom on je krenuo između njih i otišao desno. U toj desnoj strani na koju je pošao su bile ovce zapete u obali. Ker je krenuo prema njima i onda se tu pojavio njegov otac S. Onda je on uzeo lovačku pušku i pucao ispred kera možda jedno metar vjerovatno da ga upozori. Drugi hitac je ispalio i ubio ga na mjestu. To je od njega i M. bilo na nekih 30 do 40 metara skroz na desnu stranu. Pojasnio je da je M. u trenutku pucanja iz oružja bio pola metra, možda metar, a maksimalno metar i pol od njega, te dodao da se on nije osjećao ogroženim od tog očevog pucanja iz puške jer je to bilo skroz od njega u kontra smijeru. U trenutku pucanja na licu mjesta su bili samo on i M.

Okrivljeni je iznoseći svoju odbranu u svojstvu svjedoka naveo da je on inače lovac i da su 30.10.2022. godine bili u lovu. Oko 10-11 sati su završili lov i sjeli ispred njihove vikendice.  Nedaleko od te vikendice, na nekih 60 metara, je kuća njegovog oca i tu su bile ovce. Ovi drugi lovci su imali motorole. U jednom momentu su čuli preko te motorole: „udri O. kera strujom, ode na ovce“, to je ponovljeno par puta. Nekoliko momenata nakon toga su vidjeli da su se ovce uznemirile i da trče i padaju. Njegov sin je skočio i otišao tamo. Ovce su bile u torovima, ali su probile ograde i krenule dole niz brdo. Tada su mu ovce izašle iz vidokruga, ali je njegov sin krenuo za njima i vikao: hej, hoj. Vidio je da se nešto čudno dešava, zgrabio pušku, vidio da u džepu od hlača ima dva metka i krenuo dole niz njivu prema sinu. Na pola puta je pretekao oca I. Vidio je sa lijeve strane od njege, dole niže kod potoka, da njegov sin i M. udaraju kera motkom. Uspjeli su ga odvojiti od ovce i on je onda krenuo na desnu stranu gdje je bilo još ovaca koje su zapele u obalu. Kad je to vidio počeo je puniti oružje, napunio ga i ispalio jedan metak ispred njega, ali on je i dalje išao prema ovcama. Kera je usmrtio drugim hicem. Pucao je pod uglom od 90 stepeni prema keru. M. i njegov sin su bili udaljeni oko 30-40 metara od kera. Pojasnio je da u momentu kada je pucao niko od lovaca

nije bio tu, osim njegovog sina i M., ali da ni oni su bili u tom pravcu , već 30 – 40 metara udaljeni. Drugi hitac iz puške je ispalio zato što je i nakon prvog ispaljenog metka pas i dalje nastavio sa napadom na ovce. Naveo je da je mjesto na kojem je pucao njegova očevina, odnosno djedovina, a da su lovci koji su bili u M. grupi bili na njihovom lovištu, jer su oni imali odobrenje za lokalitet Orašje.

Iz zapisnika o dobrovoljnoj predaji predmeta broj 08-06/12-1-182/22 od 04.11.2022. godine i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 08-06/12-1-182/22 od 04.11.2022. godine, je utvrđeno da je okrivljeni dana 04.11.2022. godine u PU Gradačac dobrovoljno predao lovačku pušku marke „IŽ-27EM-1C Baikal“, fabričkog broja 052757109 R, kalibar 12/76, registarskog broja 256/2016, lovački karabin marke CZ M-70 Batue, fabričkog broja 004591, kalibar 30-06, registarskog broja 257/2016 i oružani list za držanje i nošenje oružja serijskog broja No 012320, koji predmeti su pohranjeni u PU Gradačac, o čemu je okrivljenom izdata potvrda.

Iz iskaza saslušanih svjedoka i okrivljenog, koji su saglasni u gotovo svim bitnim činjenicama, utvrđeno je da su dana 30.10.2022. godine na lokalitetu „Orašje“ u Zelinji Donjoj, u jutarnjim satima, u lovu bile dvije lovačke grupe i to grupa koju je vodio M.T., u kojoj je učestvovao i O.K. koji je u lov poveo lovačkog psa pasmine „Barak jazavičar“, te grupa koju je vodio sin okrivljenog M.K., a u kojoj je bio i sam okrivljeni. Lovci iz lovačke grupe okrivljenog su oko 10-11 sati završili lov i sjeli ispred vikendice okrivljenog. Lovac M.T. se u to vrijeme približio toj vikendici na nekih 500-600 metara lijevo od vikendice i ušao u šikaru. Vidio je da O. pas napada ovce. U tom momentu lovci iz lovačke grupe okrivljenog preko motorole nekoliko puta čuju M.T. kako govori M.Dž.: „udri kera strujom ide na ovce“ i vide da su se ovce uznemirile i da bježe. Sin okrivljenog, M.K., odlazi da vidi o čemu se radi i vidi da pas napada ovce. Ovce kreću niz njive, prolaze kroz ograde, a pas ide za njima. M. doziva M. da mu pomogne. Njih dvojica uzimaju motke, prilaze psu i uspijevaju ga odvojiti od napadnute ovce. U tom momentu dolazi okrivljeni. Sud prihvata iskaze okrivljenog i njegovog sina da pas, nakon što su ga motkama odvojili od ovce, nije prestao sa napadom, već je potrčao desno prema ovcama koje su zapele u obali, jer sudu nije logično da pas koji pretrči nekoliko njiva i napada ovce to prestane činiti samo zato što su ga udarili motkom. Osim toga iz iskaza O.K. proizlazi da je tog psa tek kupio i da mu je to prvi lovački pas, što znači da nije istreniran. Okrivljeni vidi da će pas nastaviti sa napadom i sa uperenom lovačkom puškom silazi niz njivu, cilja u psa, potom ispaljuje jedan hitac ispred psa, a nakon toga i drugi hitac kojim ga je usmrtio. Imajući u vidu da je svjedok M.T. u iskazu naveo da je bio udaljen 20 do 30 metara od okrivljenog u momentu kada je pucao, a da su okrivljeni i njegov sin M. izjavili da su M. i M. bili udaljeni oko 30 do 40 metara od mjesta gdje se pas nalazio u momentu kada je u njega pucano, te da je pas bio skroz desno na drugoj strani u trenutku pucnja, sud je utvrdio da je M. od tog mjesta bio udaljen približno 30 metara i da nije bio u pravcu pucnja. Ni sam M. u iskazu ne tvrdi da se on nalazio u pravcu u kojem je pucano, već tvrdi da su u tom pravcu bili M.Dž. i M.M.. Međutim, sud se činjenicom da li su M.Dž. i M.M. bili u pravcu u kojem je okrivljeni pucao nije ni bavio, jer se okrivljenom i ne stavlja na teret da je svojom radnjom mogao ugroziti sigurnost tih lica i da je ta radnja kod njih izazvala osjećaj fizičke ugoroženosti i straha. Naprotiv, oni se u činjeničnom opisu prekršaja uopšte ne spominju. Sud takođe nalazi utvrđenim da je taj događaj kod M.T. izazvao osjećaj fizičke ugroženosti i straha, s tim da se osjećaj fizičke ugroženosti ne odnosi na samu radnju pucanja iz lovačke puške,  već je taj osjećaj kod njega izazvan radnjama okrivljenog koje su tome prethodile. Naime, u vrijeme kada je M. zajedno sa M. motkama pokušavao odvojiti psa od ovce okrivljeni ide prema njima sa uperenom lovačkom puškom. M. to vidi i ne zna na koga cilja, pa misli da će ga ubiti i odlaže svoju pušku. Tek kada pas odlazi na drugu stranu M. vidi da okrivljeni cijev puške usmjerava prema psu. Međutim, M. se izjašnjava da je kod njega uznemirenost i strah izazvao taj cjelokupan događaj, što sud prihvata, jer se ubistvo lovačkog psa od strane lovca ne smatra uobičajenim ponašanjem, pa je sasvim logično da je taj događaj kod njega izazvao takve osjećaje. Sud u konačnom nalazi utvrđenim da je mjesto na kojem se desio predmetni događaj bilo u okviru lovišta, jer su to u svojim iskazima potvrdili i okrivljeni i svjedok M. Sud utvrđenom nalazi i činjenicu da se na tom mjestu odvijao lov i da su i ostali lovci bili prisutni kada je okrivljeni ispalio hice iz lovačke puške prema psu. Takav zaključak sud izvodi iz iskaza svjedoka M.T. koji je izjavio da su ostali lovci su bili negdje u blizini, neki udaljeni 100 do 150 metara, a neki i 30 – 40 metara, a da su M.Dž. i M.M. bili najbliže na nekih 40 metara. Sud ne prihvata iskaze okrivljenog i njegovo sina M.K. da u blizini, osim M. i M., nije bilo drugih lovaca. Ovo iz razloga što su okrivljeni i njegov sin naveli da su preko motorole čuli da M. govori M. Dž.: „udri kera strujom ide na ovce“, pa sud nalazi logičnim da je i M.Dž. bilo u blizini. Osim toga svjedok O.K. je izjavio da je on bio negdje 150 do 200 metara daleko od mjesta gdje je bila pucnjava i da je čuo pucanj, pa sud iz naprijed pobrojanih razloga u cjelosti prihvata iskaz svjedoka M.T.

Okrivljenom se stavlja na teret da je svojim radnjama ostvario obilježja dva prekršaja i to prekršaja iz odredbe stava 2. člana 33. Zakona o oružju i municiji kojom je propisano da je zabranjena upotreba oružja na javnom mjestu i drugim mjestima na kojima se upotrebom oružja može ugroziti sigurnost ljudi i imovine, te narušiti javni red i mir i prekršaja iz odredbe stava 3. navedenog člana koja propisuje da se lovačko oružje ne smije upotrijebiti izvan lovišta ili civilnih strelišta. 

Iz naprijed utvrđenih činjenica proizilazi da je ovlašteni organ dokazao da je okrivljeni dana 30.10.2022. godine oko 11,00 sati na lokalitetu „Orašje“ u mjestu Zelinja Donja, grad Gradačac, u prisusutvu M.T. iz lovačke puške marke „IŽ-27EM-1C BAIKAL“, vlasništvo okrivljenog, ispalio dva hica u psa pasmine „Barač jazavičar“, vlasništvo O.K., čime je kod M.T. izazvao osjećaj straha, a za posljedicu imalo uginuće psa.

Dokazano je da mjesto na kojem je okrivljeni upotrijebio oružje predstavlja javno mjesto, jer je riječ o mjestu na kojem se odvijao lov i u trenutku kada je okrivljeni upotrijebio oružje bilo je prisutno više lovaca, od kojih je troje bilo udaljeno najviše 40 metara i to M.T., M.Dž. i M.M. Prema odredbi člana 2. stav 2. Zakona o javnom redu i miru Tuzlanskog kantona („Službene novine Tuzlanskog kantona“, broj 9/01, 11/07 i 14/11-u daljem tekstu: Zakon o javnom redu i miru ) pod javnim mjestom podrazumijeva se mjesto na kome je slobodan pristup neodređenom broju lica bez ikakvih uslova (ulice, trgovi, putevi izletišta, pristaništa, čekaonice, ugostiteljske, trgovinske i zanatske radnje, sredstva i objekti javnog prevoza, a mogu biti i sportski stadioni, igrališta, bioskopske, pozorišne i koncertne sale, izložbene prostorije, poslovni objekti fizičkih i pravnih lica i sl.), kada se u njima održavaju javne manifestacije, kao i druga mjesta koja u određenom vremenu služe za ovakve svrhe (zemljišta ili prostorije gdje se održavaju javni skupovi, priredbe, takmičenja i sl.). Imajući u vidu da ovom odredbom nije taksativno određeno koja mjesta se i pod kojim okolnostima smatraju javnim mjestom, već su pojedina mjesta navedena samo kao primjer, sud nalazi da iz sadržaja i smisla te odredbe, proizilazi da se javnim mjestom smatra i lovište kada se na njemu odvija lov, kao što je to u konkretnom slučaju.

Nije dokazano da je okrivljeni upotrijebio oružje van lovišta, jer su okrivljeni i svjedok M. u svojim iskazima potvrdili da je mjesto na kojem je okrivljeni upotrijebio oružje bilo u okviru lovišta.

Dokazano je da je okrivljeni upotrebom oružja mogao ugroziti imovinu, jer iz same činjenice da je okrivljeni pucnjem iz lovačke puške usmrtio psa vlasništvo O.K., koji se u širem smislu smatra imovinom, proizilazi ne samo da je tom radnjom okrivljenog prouzrokovana konkretna opasnost za tu imovinu u smislu njenog oštećenja ili uništenja, već i da je ta posljedica nastupila.

Dokazano je i to da je preduzetim radnjama okrivljeni narušio javni red i mir. Prema odredbi člana 2. tačka 1. Zakona o javnom redu i miru, pod javnim redom i mirom podrazumijevaju se postupci i ponašanja građana pojedinačno i u njihovim međusobnim odnosima, a koja su u skladu sa pravilima ponašanja o normalnom načinu života. Ubistvo lovačkog psa u toku lova od strane lovca se ne može smatrati uobičajenim ponašanjem, pa je takvom radnjom okrivljeni nesumnjivo narušio javni red i mir, što potvrđuje i iskaz svjedoka M.T., koji je naveo da je taj događaj kod njega izazvao uznemirenost i strah.

S obzirom da je za postojanje prekršaja iz člana 33. stav 2. Zakona o oružju i municiji dovoljno da se oružje upotrijebi na javnom mjestu na kojem se upotrebom oružja može ugroziti imovina, te narušiti javni red i mir, koje činjenice su u konkretnom slučaju dokazane, sud cijeni da to što nije dokazano da je tom radnjom okrivljenog (upotrebom oružja) izazvana konkretna opasnost za život ili tjelesni integritet M.T. i drugih lica i da je ta radnja kod njih izazvala osjećaj fizičke ugroženosti, kako to odbrana osnovano ukazuje, ne utiče na postojanje tog prekršaja. Stoga je sud te činjenice kao nedokazane izostavio iz činjeničnog opisa prekršaja sadržanog u izreci, cijeneći da time nije narušen identitet između optužbe i odluke, jer se i dalje radi o istom događaju i istom djelu.

Iako je shodno odredbi člana 2. stav 5. Zakona o prekršajima i nehat od izvršioca dovoljan da se izvršilac smatra odgovornim za prekršaj, osim ako je odredbama o prekršajima propisano da će izvršitelj biti kažnjen za djelo počinjeno isključivo sa umišljajem, što ovdje nije slučaj, sud nalazi potrebnim ukazati da okrivljeni oružje nije upotrijebio iz nehata, već sa umišljajem, jer iz činjenice da je cijev lovačke puške usmjerio prema psu i u namjeri da zaštiti ovce koje je pas napadao, prvo jedan hitac ispalio ispred psa, a onda, kada pas nije prestao napadati ovce u njegovom pravcu ispalio i drugi hitac sa kojim ga je usmrtio. Okrivljeni je bio svjestan i znao je da oružje upotrebljava na lovištu, znao je da se u to vrijeme odvijao lov, znao je da su i ostali lovci prisutni i u konačnom znao je da pucanjem iz oružja ne samo ugrožava, već i uništava tuđu imovinu (psa), što je htio, te je znao da će uz tu posljedicu, koja je njegov glavni cilj, neizbiježno i sasvim izvijesno nastupiti druga tzv. uzgredna posljedica u vidu narušavanja javnog reda i mira, jer predmet lova nisu lovački psi, već divljač, pa je znao da će time uznemiti ostale lovce i to je htio. Iako se radi o neželjenoj posljedici, posljedici koja uopšte nije cilj njegovog postupanja, ona je obuhvaćena njegovom voljom, on je i nju htio, jer je ona neizbiježna u ostvarivanju glavne posljedice, čega je okrivljeni bio svjestan. Ne može se miješati htijenje i željenje posljedice, jer se radi o različitim kategorijama. Ako je nastupanje određene posljedice izvijesno i relativno sigurno, što je ovdje slučaj, onda će htijenje (tj. direktni umišljaj) postojati bez obzira što učinilac „nije želio“ nastupanje navedene posljedice. Kada je nastupanje posljedice izvijesno, onda je za postojanje htijenja irelevantno da li je učinilac posljedicu želio ili nije.

Iz iznesenog slijedi da je ovlašteni organ dokazao da je okrivljeni preduzeo radnje u kojima su se ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz člana 33. stav 2. Zakona o oružju i municiji.

Imajući u vidu da ne postoje okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenog, jer se na nužnu odbranu može pozivati samo onaj ko preduzme radnje kojima od sebe ili od drugog odbije istovremeni ili direktno predstojeći protivpravni napad, a ne i onaj ko te radnje preduzme kako bi odbio napad na svoju ili tuđu imovinu, kako to branilac pogrešno smatra, sud je shodno odredbi 79. Zakona o prekršajima okrivljenog oglasio odgovornim za prekršaj iz člana 33. stav 2. Zakona o oružju i municiji.

Iako nije dokazano da su u radnjama okrivljenog ostvarena i obilježja prekršaja iz člana 33. stav 3. Zakona o oružju i municiji, sud o tome prekršaju nije donosio posebnu odluku. Ovo iz razloga   što je odredbom člana 33. stav 1. tog zakona propisan osnovni oblik prekršaja vezanog za nepravilno i nepažljivo rukovanje oružjem i upotrebu oružja, a u stavovima od 2. do 9. tog člana su propisani kvalifikovani oblici tog prekršaja.  Kod sticaja kvalifikatornih okolnosti, što je ovdje slučaj, pravna kvalifikacija prekršaja učinitelja se određuje prema onom kvalificiranom obliku prekršaja čija zakonska obilježja kroz radnje izvršenja počinioca konkretnog prekršaja najpotpunije dolaze do izražaja – najpotpunije se manifestiraju u stvarnosti, budući da je sticaj kvalifikatornih okolnosti prividni sticaj. S obzirom da prekršaj iz člana 33. stav 3. Zakona o oružju i municiji po prirodi stvari ne dominira nad prekršaj iz člana 33. stav 2. Zakona o oružju i municiji jer su kroz inkriminisane radnje okrivljenog – njegove postupke i njegov subjektivni odnos prema izvršenom djelu u potpunosti došla do izražaja zakonska obilježja prekršaja iz člana 33. stav 2. Zakona o oružju i municiji to se radnje okrivljenog i mogu pravno kvalificirati isključivo kao taj prekršaj.

Odredbom člana 74. stav 1. tačka g) Zakona o oružju i municiji je za prekršaj iz člana 33. stav 2. tog zakona (za koji je okrivljeni oglašen odgovornim) propisana novčana kazna u rasponu od 500,00 KM do 2.500,00 KM

Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri sankcije koju će okrivljenom izreći za taj prekršaj, sud je cijenio sve okolnosti počinjenog prekršaja i okolnosti vezane za ličnost okrivljenog.

Kao olakšavajuće okolnosti vezane za ličnost okrivljenog sud je cijenio da je riječ o starijoj osobi (okrivljeni je rođen . . .  godine), te da je okrivljeni porodična osoba (oženjen je i otac dvoje djece), dok je kao otežavajuću okolnost cijenio njegovu raniju prekršajno kažnjavanost, jer je iz izvoda iz prekršajne evidencije utvrđeno da je višestruko kažnjavan za prekršaje iz oblasti bezbjednosti saobraćaja, ali je sud imao u vidu da nije kažnjavan za iste ili slične prekršaje. Sud je poseban značaj dao olakšavajućim okolnostima vezanim za samo djelo,  je je utvrđeno da je okrivljeni oružje upotrijebio kako bi zaštitio imovinu svog oca, odnosno kako bi odbio napad lovačkog psa na ovce svog oca.

Cijeneći naprijed navedene okolnosti, sud je zaključio da se svrha kažnjavanja može postići i ublaženom kaznom, i primjenom odredbe člana 19. Zakona o prekršajima, okrivljenom izrekao novčanu kaznu u iznosu od 200,00 KM, smatrajući da će i takva novčana kazna dovoljno uticati na okrivljenog da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, kao i da će preventivno utjecati na potencijalne učinioce prekršaja.

Primjenom odredbe člana 23. stav 1. Zakona o prekršajima sud je odredio rok plaćanja novčane kazne u trajanju od 15 dana.

Na osnovu odredbe člana člana 74. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka g) Zakona o oružju i municiji sud je okrivljenom izrekao zaštitnu mjeru oduzimanja oružja koje je upotrijebljeno za izvršenje prekršaja, jer je ista obligatorno propisana zakonom za navedeni prekršaj. 

U skladu sa odredbom člana 202. stav 1. u vezi sa članom 199. stav 2. tačka g) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine Federacije BiH“, broj 35/03, 56/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20), a u vezi sa članom 18. stav 2. Zakona o prekršajima, sud je obavezao okrivljenog da naknadi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 KM u roku od 15 dana od pravosnažnosti rješenja.

              Sudija

                                                                                                           Adnana Džaferović Gabela

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Kantonalnom sudu u Tuzli u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostavljanja rješenja o prekršaju. Žalba se dostavlja ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu.