Šta je medijacija?
16.08.2023.
Medijacija (lat. Mediare – posrijedovati) ili posrijedovanje je alternativni način rešavanja konflikta koji se obavlja posrijedovanjem treće, neutralne strane u konfliktu, sa ciljem da se postigne zajedničko rješenje koje bi bilo prihvaćeno od svih sukobljenih strana. Osobe koje posrijeduju u sukobu nazivaju se medijatori / ke. Medijacija stupa na scenu kada konflikt između zavađenih strana toliko naraste da sukobljene strane nisu sposobne da ga razriješe samostalno, već je potrebno da se uključi neko treći. Medijacija se zasniva na pronalaženju rješenja prihvatljivog za sve strane, usmjeravanjem na interese (potrebe) sukobljenih strana.
Polazna osnova je da će konflikt biti riješen lakše i uz manje odricanja ako se u prvi plan stave interesi (potrebe) strana u konfliktu, a ne pitanja moći ili prava, odnosno konkretni ciljevi. Uloga medijatora / ke nije u tome da ponudi ili nametne rješenja već da otvori komunikaciju između sukobljenih strana i da im pomogne u preispitivanju njihovih ideja koje vode ka rješavanju konflikta, a koje bi bile prihvatljive svim stranama u sukobu. Medijacija obezbjeđuje sigurno mesto, koje stranama u sukobu omogućava da iskažu svoje potrebe i osjećanja, da ispitaju svoje sumnje i dileme, da konstruktivno razgovaraju, da razmijene ideje i mišljenja, da razvijaju i definišu sporazume, da isprobaju rješenja i ukoliko ona ne funkcionišu poprave ih. Osobe koje učestvovuju u procesu medijacije iz njega izlazile osnažene, s tim što neposredno učestvovanje u iznalaženju rješenja povećava predanost ispunjenju postignutog sporazuma.
Osnovni uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi se ušlo u proces medijacije su:
Polazna osnova je da će konflikt biti riješen lakše i uz manje odricanja ako se u prvi plan stave interesi (potrebe) strana u konfliktu, a ne pitanja moći ili prava, odnosno konkretni ciljevi. Uloga medijatora / ke nije u tome da ponudi ili nametne rješenja već da otvori komunikaciju između sukobljenih strana i da im pomogne u preispitivanju njihovih ideja koje vode ka rješavanju konflikta, a koje bi bile prihvatljive svim stranama u sukobu. Medijacija obezbjeđuje sigurno mesto, koje stranama u sukobu omogućava da iskažu svoje potrebe i osjećanja, da ispitaju svoje sumnje i dileme, da konstruktivno razgovaraju, da razmijene ideje i mišljenja, da razvijaju i definišu sporazume, da isprobaju rješenja i ukoliko ona ne funkcionišu poprave ih. Osobe koje učestvovuju u procesu medijacije iz njega izlazile osnažene, s tim što neposredno učestvovanje u iznalaženju rješenja povećava predanost ispunjenju postignutog sporazuma.
Osnovni uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi se ušlo u proces medijacije su:
- Spremnost i saglasnot da sukobljene strane u proces ulaze dobrovoljno i bez pritiska.
- Sve strane u sukobu su saglasne sa tim ko će biti medijator / ka.
- Proces mora biti nepristrasan, tj. medijator / ka ne smije držati stranu nikome od sukobljenih.
- Proces mora biti povjerljiv i siguran (podrazumijeva fizičku i emocionalnu sigurnost svih strana tokom medijacije).
- Proces se mora jasno definisati (pravi se dogovor ko, kako i kada izlaže svoje stavove).
- Proces se mora voditi (medijator / ka).
- Proces je fleksibilan (omogućava nam da se bavimo različitim probemima).
You are reading an article on:
Back to top